Banke u Hrvatskoj godinama su šutjele, mirno poslovale i ubirale velike profite. Jučer su se iznenada probudile i upalile alarm. Poručile su Vladi da je u trošenju nezarađenog novca prešla crvenu crtu i da ćemo – ako ne počne proračunska dijeta – svi pasti u nevolje.

   Što je to prisililo banke, koje plivaju u novcu, da upozore iduću vladu kako će morati odmah početi s dugoročnom štednjom, uz pomoć MMF-a, ili bez njega? Odjednom su progovorile istim jezikom kao i iscrpljeni poslodavci koji su u lipnju poručili budućoj vladi da neće imati poštede, jer će se već drugi dan morati latiti reformi.

   U državnom proračunu nije se dogodilo ništa novo. Proračunski manjak se povećava, a Vlada ga godinama pokriva pojačanim zaduživanjem, pa je u srijedu uzela nove zajmove od šest milijarda kuna. Stoga raste i javni dug koji je, kažu banke, dosegnuo 60 posto hrvatskog BDP-a.

   Dogodila se, međutim, Italija. Iz susjedne zemlje, čiji je javni dug dvostruko veći od hrvatskog i iznosi oko 120 posto BDP-a, početkom srpnja oglasio se alarm koji je uznemirio cijelu eurozonu i EU. Nagli skok kamata na talijanske državne obveznice upozorio je cijeli svijet da se financijska kriza iz Grčke, Irske i Portugala može proširiti, zbog čega bi i Italija mogla imati nevolja s otplatom duga. Istina, kriza je malo jenjala, ali ako se ona obnovi i ojača, nevolja će imati i Hrvatska.

   Za razliku od naših banaka, koje probleme Hrvatske vide ponajprije u povećanju njezinog javnog duga, strani promatrači ovih dana pišu da nama taj problem ne prijeti kao drugim državama, jer smo po zaduženosti negdje u prosjeku. Veća je opasnost, kažu, od prelijevanja moguće krize iz Italije na Hrvatsku putem vanjske trgovine i bankarskih kanala, zbog čega se našim bankama može smanjiti likvidnost. No, svi se slažu da bi kriza u Italiji povećala kamate na hrvatske državne obveznice, što bi Vladi otežalo vraćanje dugova, povećalo rupu u proračunu, poskupjelo sve kredite, a gospodarstvu i građanima zagorčilo život.

   Banke u Hrvatskoj, očito, poslale su državi alarm zato što u slučaju nove krize ni one više neće biti pošteđene – nakon što su uspješno izbjegle financijsku krizu 2008. godine. Banke su spojenim posudama povezane s ostatkom gospodarstva i državom. Pupčanom su vrpcom na isti način povezana i sva gospodarstva u Europi, pa u slučaju širenja krize nijedna država ne može ostati neokrznuta. Na to je upozorio MMF kad je prije tri tjedna poslao alarm Hrvatskoj i njezinoj središnjoj banci, upozoravajući guvernera na preveliku izloženost našeg financijskog sustava krizi u eurozoni.

   Hrvatska je čula barem tri alarma u tri tjedna, ali je unatoč tome nespremna na moguće zaoštravanje krize u eurozoni. Paradoksalno je pritom da banke šalju alarm vladi koja će se formirati tek za pola godine. Očito je da ni one, poput poslodavaca ili MMF-a, od sadašnje vlade više ništa ne očekuju jer se bliže izbori.

   Bilo bi dobro kad bi kriza u eurozoni bila kooperativna i strpljiva dok u Hrvatskoj ne prođu izbori najavljeni za početak prosinca, pa potom ljubazno pričekala dok ne prođe još i hrvatski ustavni rok za formiranje nove vlade. Što će, međutim, biti ako se kriza zaoštri prije izbora?

   Banski dvori, zajedno s nadležnim institucijama, morali bi na vrijeme pripremiti odgovore na moguću krizu. Sudeći prema alarmu iz banaka, naše vlasti tih odgovora nemaju. Najveća odgovornost za to jest na Vladi Jadranke Kosor koja ni sebi, niti Hrvatskoj, ne bi smjela dopustiti da ne učini ništa – poput njezinog prethodnika Ive Sanadera koji je krizu prije tri godine jednostavno negirao.