Maneken za investicije - Ivan Domagoj Milošević / Foto Darko JELINEK
Potpredsjednik za investicije ne može mijenjati sustav, nego se počeo uklapati u postojeći, koji djeluje po inerciji
Borac protiv birokratskih prepreka ulaganjima, kakvim se Miloševića smatra, počeo je brzo učiti birokratsko ponašanje
Poduzetnici su šok doživjeli na javnom ručku s Miloševićem početkom prošlog tjedna. Požalili su se na rastući problem nelikvidnosti, zbog koje su neplaćeni računi u zemlji dosegnuli gotovo 38 milijarda kuna. Milošević im je lakonski odgovorio neka paze s kime posluju. Poduzetnici očekuju od Vlade sustavno rješenje, a Vladin dužnosnik odgovara im neka se za to brinu sami.
To je slikoviti primjer kako je borac protiv birokratskih prepreka ulaganjima, kakvim se Miloševića smatra, počeo brzo učiti birokratsko ponašanje, kao da prolazi kratki tečaj kod bivšeg ministra financija Ivana Šukera. Miloševiću se događa isto što i ministru gospodarstva Đuri Popijaču, kojeg je HUP, nezadovoljan odnosom Vlade prema ekonomiji, također predložio za mjesto u Vladu.
Poduzetnici gube povjerenje u »svoje ljude« u Vladi, jer se u gospodarstvu ništa bitno ne mijenja. Gospodarski oporavak, kada i dođe, odvijat će se po inerciji i pod utjecajem svjetskog tržišta, a ne pod utjecajem hrvatskih vlasti.
Otkako je Milošević ušao u Vladu, glavna promjena je u tome što se iz mjeseca u mjesec skokovito povećava broj investicija koje navodno nude Vlada, strani i domaći poduzetnici. Taj se broj, prema riječima samog Miloševića, već popeo na 242 projekta u vrijednosti od 141 milijarde kuna. Sve je to na papiru, a nitko ne vjeruje da će se nešto od toga ostvariti do izbora – što je i logično.
Pretpostavimo, naime, da je Domagoj Milošević zaista pravi čovjek na pravome mjestu. Da bi se ulaganja mogla ubrzati, u Hrvatskoj treba zaobići ili ubrzati redoviti postupak izdavanja dozvola, koji je sada zapetljan. Vlada to može napraviti samo tako da čovjeku zaduženom za investicije omogući široke ovlasti. Primjerice, Milošević je već u startu trebao dobiti pravo da kao potpredsjednik Vlade organizira posebnu koordinaciju za investicije, putem koje bi Vladinim resorima mogao davati naputke, usklađivati ih i donekle nadzirati njihov rad. Tako bi mogao pokrenuti kotač.
Sve oko njega govori mu neka »ne talasa« i neka se pomiri sa stvarnosti.
Međutim, Milošević tu koordinaciju nije dobio, osim što je preuzeo troje ljudi iz bivše Agencije za promicanje inozemnih ulaganja, koju je Vlada naprasno ukinula potkraj prošle godine. Potpredsjednik za investicije ne može mijenjati sustav, nego se počeo uklapati u postojeći, koji djeluje po inerciji. Milošević se od prvog dana utapa u baruštinu. Sve oko njega govori mu neka »ne talasa« i neka se pomiri sa stvarnosti.
I Vlada, uostalom, već godinama u gospodarstvu stvarima pušta da idu svojim tokom. Primjerice, prekjučer je Gospodarsko socijalno vijeće, u kojem sjede i predstavnici Vlade, pod pritiskom sindikata dogovorilo da će do 1. rujna riješiti problem oko 20 tisuća radnika koji rade, a ne primaju plaću.
Kako će se to završiti, nije teško zaključiti. Neisplata plaća zapravo je dio još većeg problema – nelikvidnosti. No, Vlada se u rješavanje nelikvidnosti ne upušta, nego zbog predizbornih razloga sindikatima pokazuje dobru volju i grebe po površini.
Sudeći prema njegovim odgovorima na ručku s poslodavcima, i potpredsjednik za investicije počeo se zarana prilagođavati tom nedjelotvornom i zapuštenom sustavu. Ako tako nastavi, njegova istaknuta uloga u Vladi na kraju će se svesti na skromne domete Agencije za promicanje inozemnih ulaganja, a on sam na Vladinog manekena za investicije.
