Željko Rohatinski/foto: Arhiva NL
Politički promatrači taj sve veći angažman poslodavaca pripisuju ponajprije Ivici Todoriću iz Agrokora, te vlasnicima i predsjednicima uprava drugih velikih poduzeća i banaka, koji su se potkraj zime navodno sastali kako bi utvrdili zajedničke interese u predizborno vrijeme
Vidošević smatra da je guverner suodgovoran za ekonomsku krizu u Hrvatskoj
Politički promatrači taj sve veći angažman poslodavaca pripisuju ponajprije Ivici Todoriću iz Agrokora, te vlasnicima i predsjednicima uprava drugih velikih poduzeća i banaka, koji su se potkraj zime navodno sastali kako bi utvrdili zajedničke interese u predizborno vrijeme.
Prije mjesec dana pojavile su se neslužbene tvrdnje kako Todorić nagovara Rohatinskog – koji je na dužnost guvernera HNB-a došao s radnog mjesta u Agrokoru – da se na izborima kandidira za premijera, i to putem HSLS-a.
Agrokor je te tvrdnje izričito demantirao, a i Rohatinski je više puta izjavio da se ne želi politički angažirati. Međutim, njih je početkom ovog tjedna na svoj način demantirao predsjednik HSLS-a Darinko Kosor, tvrdeći da priče o političkom angažiranju Rohatinskog ne potječu ni iz njegove stranke.
Kosoru je, istina, dugo trebalo da to kaže. HSLS-u očito koristi da mu netko sa strane donosi darove koji tu malu stranku – ne pripada nijednoj koaliciji, a prijeti joj ostanak ispod izbornog praga – podižu u središte pozornosti.
Da priče o Rohatinskom imaju veze s krupnim poslodavcima, tvrdi i Nadan Vidošević koji je Ivicu Todorića i Emila Tedeschija iz Atlantic grupe sredinom tjedna optužio za poticanje napada na njega i HGK – navodno zato što se Vidošević usudio kritički gledati na rad guvernera, njihova kandidata.
Vidošević smatra da je guverner suodgovoran za ekonomsku krizu u Hrvatskoj.
Napumpavanje snage Kosorove stranke uz pomoć guverenera način je kako bi Todorić i poslodavci mogli držati u šaci velike stranke te prisiliti ih da Rohatinskog uzmu za premijera
Guranje Rohatinskog u politiku putem HSLS-a, neovisno o svim nagađanjima i opovrgavanjima, ipak ima neku logiku. Veliki poslodavci više se ne uzdaju u izbornu pobjedu HDZ-a. Zoran Milanović na čelu SDP-a daleko je izgledniji pobjednik, ali još nije bio na vlasti i poslodavcima je nepredvidiv.
Najvažnije je ipak to što je mišljenje građana o političkim stranakama sve gore. Neprekidno se povećava broj onih koji ne znaju za koga bi glasovali. To znači da se otvara prostor za nekoga trećega, za nezavisne liste i nova imena koja bi povukla zemlju iz krize. A Rohatinski – neovisno o njegovim mogućnostima – mnogima ulijeva nadu.
Ako na izborima ni HDZ, niti SDP sa svojim koalicijskim partnerima ne bi dobili većinu u Saboru, vladu bi sastavljala ona stranka koja na svoju stranu privuče HSLS.
Napumpavanje snage Kosorove stranke uz pomoć guverenera, očito, način je kako bi Todorić i poslodavci mogli držati u šaci velike stranke te prisiliti ih da Rohatinskog uzmu za premijera, ili na neku drugu važnu dužnost.
Problem je što te predizborne kalkulacije počivaju uglavnom na matematici i na korištenju slabih točaka suparnika. Građani, međutim, žele stvarnu promjenu stanja u Hrvatskoj koja je zahvaćena najtežom krizom poslije Domovinskog rata, a njezine vlasti – zbog krize upravljanja – nisu sposobne stvari u gospodarstvu mijenjati na bolje.
Najvažniji politički faktori ne daju odgovore na egzistencijalne brige i neizvjesnost koje muče građane, nego im pažnju skreću na sporedne teme i na Europsku uniju. Kao da nitko nije spreman napraviti pravu dijagnozu stanja i povući zemlju iz krize. Koliko vidimo, ni Rohatinski se baš ne upinje kako bi razmjerno udobnu poziciju u središnjoj banci zamijenio vrućom foteljom u Banskim dvorima.
