Slovenski, a još manje hrvatski mediji, oklijevaju otkriti sve razloge zašto je Slovenija danas preplavljena masovnim prosvjedima i zašto je nekoć najuspješnija istočnoeuropska država danas postala priča o neuspjehu.

Nisu krivi samo »nesposobni političari«, korupcija te pljačke u javnom i bankarskom sektoru, kako to kažu prosvjednici. Gospodarskom nazadovanju Slovenije posljednjih godina pridonijela je ekonomska kriza, a osobito to što je prerano, nepripremljeno i nepromišljeno prihvatila euro. 

   Slovenskim vlastima je tolar jako puno značio jer su ga svesrdno koristile kako bi socijalističkom gospodarstvu pomogle u prilagodbi tržišnim pravilima te podržale izvoznike u jačanju njihove konkurentnosti u EU.

Slovenija je poslije 1990. godine odbila slušati međunarodne institucije koje su joj savjetovale da fiksira tečaj tolara i izvede masovnu privatizaciju, po uzoru na Hrvatsku i druge. Naprotiv, slovenska središnja banka je neprekidnim slabljenjem tolara pomogla izvoznom sektoru koji je do 2000. godine dosegnuo čak 60 posto slovenskog BDP-a, dok je hrvatski izvoz pao na 25 posto.

Hrvatska se uz čvrstu, jaku kunu te uz jeftine strane valute zadužila do grla i morala rasprodati državnu imovinu i banke, dok ih je Slovenija sa slabim tolarom očuvala. Godine 2004. ušla je u EU bez ikakvih dugova, praktički bez platnog i proračunskog deficita, a 2007. godine prihvatila je i euro. 

  No, već u prve tri godine u Sloveniji se sve poremetilo i stvorene su neravnoteže. Od 2005. do krize u 2008. godini, ukupni vanjski dug Slovenije skočio je na 36 posto BDP-a. Zaduživanje u inozemstvu jako je pojeftinilo, a krediti su uloženi uglavnom u financijski i građevinski sektor koji su se napuhali poput balona, a potom puknuli, kao u Španjolskoj. Slovenskim bankama danas trebaju milijarde eura za pokrivanje rupa, a gospodarstvo gubi na konkurentnosti. 

   Slovenska vlada danas mora kresati javnu potrošnju i provoditi »strukturne reforme«. Traži i reformu političkog sustava kako bi olakšala provođenje kresanja. Janšinoj vladi bilo bi jednostavnije kad bi imala pomoć središnje banke, tečajne i kamatne politike, koje imaju golemu ulogu u jačanju konkurentnosti gospodarstva.

Ali tolara i slovenske monetarne suverenosti više nema. Vladi ostaju isključivo »strukturne reforme«, bolne mjere interne devalvacije – kao u Španjolskoj, Italiji, Portugalu i Grčkoj, ali i Hrvatskoj u kojoj nacionalna valuta postoji samo formalno, jer je središnja banka 18 godina umrtvljena kroz tečaj kune fiksiran uz njemačku marku, a potom uz euro. 

  Dakle, Slovenija je uz pomoć tolara i središnje banke uspjela gotovo dva desetljeća sačuvati stanovništvo od šokova divljeg kapitalizma, ojačati gospodarstvo i izvoz, a svoju potrošnju držati u skladu s proizvodnjom.

Otkako je odbacila tolar, u samo nekoliko godina uspjela je sve to protratiti, izgubiti ekonomsku i financijsku ravnotežu, pa sad i ona mora prodavati obiteljsko srebro. Nije kriva EU, nego nepripremljenost za euro. Neka sada netko kaže da su nacionalna valuta i središnja banka nebitne stvari kojih se treba što prije riješiti.