Sreća je što Barroso, kao predsjednik Europske komisije, nema u rukama vojsku i policiju kako bi na silu ostvario svoj prijedlog za prerastanje Europske unije u federativnu državu. Eurozona i EU raspale bi se za nekoliko mjeseci. 

  Barroso, međutim, nema vojsku i policiju, a pitanje je ima li i političku bazu u ime koje predlaže prenošenje ovlasti s nacionalnih država na Bruxelles. Stoga njegove prijedloge ne treba shvatiti zdravo za gotovo, već samo kao startni pucanj za otvaranje rasprave o budućnosti eurozone i EU.

Eurozona je u krizi koja bi mogla destabilizirati cijelu Uniju. Rješenja se moraju naći, a od Barrosa – s obzirom na dužnost koju u EU obavlja – ne može se očekivati drugo nego poticanje jačanja Europe kao države. 

Nema sumnje da bi i Hrvatska morala provesti još jedan narodni referendum o tome pristaje li na EU kao federaciju, a istim putem morale bi krenuti i sve članice EU. Čak i u Njemačkoj, za koju smatraju da je glavni motor EU i najveći dobitnik eura, sve su glasniji zagovornici referenduma na kojem bi se Nijemci izjasnili o tome žele li snažniju Uniju, prema pisanju Der Spiegela. Bez pristanka naroda, kažu, njemačka vlada neće imati legitimitet za poteze u smjeru političkog jačanja EU, a neće moći ni druge države nagovarati da je slijede. 

 Na Barrosov prijedlog treba gledati u kontekstu ubrzavanja dužničke i bankarske krize u eurozoni i pokušaja političara da dobiju na vremenu. Početkom godine Europska središnja banka (ECB) emitirala je oko tisuću milijarda eura i podijelila ih europskim bankama za pokrivanje njihovih gubitaka. Nakon toga kriza u Uniji je jenjala, a predah je trajao do početka travnja. Ljetos su stvari opet krenule naopako, a Španjolska je došla na rub bankrota.

Prije tjedan dan ECB je najavio nove emisije novca kojim će neizravno kupovati obveznice prezaduženih država. To je ponovno smirilo krizu i dobiven je još jedan predah. No, gospodarstvo od toga nema koristi i nastavlja propadati, a rješenje za eurozonu nije nađeno.

Trajnije rješenje moraju naći političari, ali nevolja je što se kriza odvija puno brže nego što političke institucije u demokratskoj zajednici, poput EU, mogu na nju odgovoriti. Upućeni kažu da ozbiljne poteze za rješavanje krize i ne treba očekivati dok ne prođu parlamentarni izbori u Njemačkoj, koji se održavaju za godinu dana.