Kako Europska unija, a s njome i Hrvatska, klize u novi krug ekonomske krize, tako i zapadne kreditne agencije mijenjaju naočale kroz koje promatraju svoje pacijente – države i njihovu sposobnost za vraćanje zajmova.

Nije iznenađujuće da je agencija Moody’s blago pogoršala kreditni status Hrvatske. Dosad je Hrvatsku gledala malo optimističnije od ostalih kreditnih agencija, a jučer se samo s njima poravnala. Novost je, međutim, Moody’sova procjena zbog čega se Hrvatskoj idućih godina smanjuju izgledi za vraćanje kredita.

Na prvo mjesto agencija je istaknula procjenu da su izgledi za gospodarski rast Hrvatske u idućim godinama mali, i to zato što nema prikladan model ekonomskog razvoja. Gospodarski rast, kaže, temeljio se na poticanju građevinarstva i osobne potrošnje, koji su financirani vanjskim kreditima. Zanemarena je izvozna proizvodnja. Krediti presušuju, a izvozni sektor je sve slabiji. Dolazi novi val recesije i pitanje je tko će dugoročno vraćati hrvatske dugove.

Kreditne agencije, kad je Eurozonu zahvatila dužnička kriza, najviše je zanimalo što rade vlade država i kako upravljaju javnim fincijama. Ako su vlade bile spremne na kresanje proračuna, smanjivanje njegova manjka i zaduživanja, automatski su mogle zadržati ili poboljšati kreditni rejting.

Sada, odjednom, postaje sporedno to što vlade – pa i ona u Hrvatskoj – rade s proračunom. Naravno, Moody’s i dalje potiče smanjenje deficita, ali u njegovu se priopćenju osjeća bojazan da Vlada neće moći lako izvesti planove štednje ako gospodoarstvo pada. Odjednom, kreditne agencije više ne zanima rigorozna štednja, nego pitanje kako će države osigurati ekonomski rast.

To što kreditne agencije mijenjaju naočale pokazuje kako i njima postaje jasno da dužnici moraju stati na noge i osnažiti svoje gospodarstvo, ako vjerovnici žele vratiti svoje zajmove. Istodobno, to je pokazatelj da politika rigorozne štednje u Grčkoj, Italiji, Portugalu, Španjolskoj i drugim članicama Eurozone, koju već nekoliko godina diktira Njemačka, definitivno gubi tlo pod nogama.

Ta je politika u Grčkoj potaknula nezapamćenu ekonomsku recesiju, a istim putem klize i Portugal, Španjolska i druge prezadužene države. Francuska je glavni protivnik takve politike, a njezin novi predsjednik traži poticaje za gospodarski rast, u čemu dobiva sve širu potporu.

Nijemci su uvjereni da politika kresanja troškova, koja se često naziva »internom devalvacijom«, može povećati produktivnost gospodarstvima država na obodu Eurozone, koje su se ponašale poput raspikuća. Ista je politika proteklih godina njemačko gospodarstvo učinila jednim od najkonkurentnijih u svijetu.

Međutim, ta je polititka u Njemačkoj bila uspješna zato što se provodila prije krize, dok je u Europi i svijetu trajao gospodarski zamah. Sada, kad gospodarstvo na svim stranama posrće, smanjivanje javne i osobne potrošnje dodatno ubrzava ekonomski pad i izaziva depresiju. To je pouka i za Hrvatsku.

Očito je da i kreditne agencije, a ne samo građane u prezaduženim zemljama, najviše zanima kako će vlade potaknuti ekonomski napredak. Jasno je da se hrvatske vlade više ne mogu baviti samo državnim proračunom, a središnja banka više ne može djelovati samo kao najveća mjenjačnica deviza i samo kao čuvarica tečaja kune – kako to u Hrvatskoj funkcionira 18 godina. Vlada i HNB trebaju se staviti u službu hrvatskog gospodarstva, jer se pogrešan ekonomski model razvoja može promijeniti s vrha, u njihovoj suradnji.

Po svemu sudeći, Vlada to shvaća, barem deklarativno – to više što njezina investicijskog ciklusa, o kojem govori Radimir Čačić, neće biti tako brzo. Središnja banka, pak, svoje naočale kao da ne želi mijenjati.