Cijela Eurozona počela je kliziti u novu krizu koja bi mogla biti gora od prošlogodišnje. Za četiri tjedna izbori u Grčkoj vjerojatno će otvoriti pitanje izaska te zemlje iz Eurozone, a ovih se dana počela ljuljati stabilnost španjolskih banaka. Ipak, čelnici zemalja EU proteklog tjedna nisu uspjeli dogovoriti konkretne mjere kojima će doskočiti prijetećoj krizi. Stoga se pojačava neizvjesnost i u Hrvatskoj, koja je pupčanom vrpcom povezana s eurom i 17 članica Eurozone.

Od šire javnosti skrivalo se da je Eurozona bila pred kolapsom još prošle jeseni, što je ovih dana potvrdio Benoit Coeure, jedan od izvršnih direktora Europske središnje banke (ECB). Coeure je BBC-u rekao da europske banke, kojima treba dokapitalizacija, prošle jeseni nisu mogle do novca. Bankarski sustav u Eurozoni, kaže, bio je vrlo blizu kolapsa, što bi prouzročilo kolaps gospodarstva i deflaciju.

Stoga je ECB na kraju prošle godine pokrenuo jedno od najvećih spašavanja banaka u povijesti. Do proljeća je »natiskao« oko 1.000 milijarda eura, koje je u obliku kredita na tri godine i uz jedan posto kamata, uzelo oko 800 banaka u Eurozoni. Prema procjenama analitičara, najveći dio – oko 600 milijarda eura – uzele su španjolske i talijanske banke, u kojima je novčana suša najveća. Vodeći komentatori na Zapadu već tjednima upozoravaju: »Pazite na Španjolsku!« – što potvrđuje da Grčka nije jedina nevolja Eurozone, već samo vrh ledenog brijega.

Zahvaljujući selektivnim kreditima ECB-a, namijenjenima spašavanju banaka, situacija u Eurozoni se u prvom tromjesečju ove godine smirila. Bio je to samo kratkotrajni sedativ. Zatišje pred buru. Znakovi nove krize pojavili su se početkom travnja, kroz rast kamata na državne obveznice Španjolske, Italije i ostalih ranjivih zemalja.

Jasno je da političari vodećih zemalja EU moraju postići dogovor o mjerama kojima bi doskočili mogućem financijskom kolapsu. Umjesto dogovora, međutim, nakon izbora u Francuskoj zaoštrile su se nesuglasice između Pariza i Berlina oko pitanja kako rješavati dužničku krizu u Eurozoni.

Francuski predsjednik Hollande traži i mjere za gospodarski rast, a ne samo rigoroznu štednju na kojoj inzistira njemačka kancelarka Merkel. Hollande je predložio i izdavanje euroobveznica, ali Merkel se tome protivi jer to znači da bi dugove preuzaduženih zemlja trebale solidarno pokrivati sve članice Eurozone, osobito gospodarski najjača Njemačka.

Njemačka i Francuska morat će se dogovoriti, jer vrijeme istječe. Potkraj lipnja izbori u Grčkoj – na kojima narod zasigurno neće odobriti politiku dosadašnjih grčkih vlada, vođenu pod kontrolom EU – mogli bi pokrenuti nove nevolje u Eurozoni, nervozu na tržištima novca, rast kamata, uzdrmavanje banaka i gospodarstva.

Zatišje pred buru u Eurozoni, na sreću, Milanovićeva je vlada iskoristila kako bi hitno smanjila državni proračun i sačuvala kreditni rejting države. Ministar financija Linić uspio je podići kredit od 1,5 milijarde dolara, u najpovoljnijem trenutku kad su kamate na hrvatske državne obveznice pale na najnižu razinu od prošle jeseni. Državni proračun puni se bolje od plana, a Vlada može redovito plaćati svoje račune i obveze. No, hrvatsko gospodarstvo i dalje tone.

Nevolja je što potezi, koje imaju na raspolaganju hrvatske vlasti, mogu samo ublažiti prelijevanje prijeteće krize iz Eurozone u Hrvatsku, ali je ne mogu spriječiti. Hrvatsko je gospodarstvo ovisno o gospodarstvima Italije, Njemačke ili Austrije. Banke u Hrvatskoj ovise o zdravlju njihovih talijanskih, austrijskih ili francuskih vlasnica. Istodobno, četiri petine hrvatskih kredita – koji opterećuju državu, poduzeća i građane – vezani su uz euro. Zbog toga se tmurni oblaci nad Eurozonom itekako tiču i Hrvatske.