One, kojima treba novac, banke u Hrvatskoj su obradovale tvrdeći da su ove godine spremne spustiti kamate i malo povećati kreditiranje, ne samo građana, nego i poduzeća. No, radovanje neće dugo trajati jer je deset najvećih banaka u anketi, koju je proveo HUB, najavilo da će istodobno zaoštriti uvjete kreditiranja – što znači da će zajmovi građanima i poduzećima biti još nedostupniji nego proteklih godina, otkako je počela kriza.

Razlog za zaoštravanje nije teško dokučiti. Bankama se nastavljaju povećavati nenaplativi krediti. U nedisciplini prednjače poduzeća koja svaki peti svoj kredit ne otplaćuju. Građani su znatno bolji platiše, jer čak 92 posto njih, na ovaj ili onaj način, redovito otplaćuje rate. Ako ih ne plaćaju dužnici, čine to njihovi jamci.

Banke se, dakle, ove godine nastoje dodatno osigurati od rizika. No, budu li krediti nedostupniji, pitanje je kako banke misle povećati kreditiranje. Nešto tu logički ne štima.

Tu zagonetku bit će lakše riješiti ako se podsjetimo prošlogodišnje izjave Bože Prke, predsjednika uprave Privredne banke Zagreb. On je upozorio da je samo 20 posto poduzeća u Hrvatskoj kreditno sposobno – naravno, prema kriterijima poslovnih banaka. Drugim riječima, 80 posto poduzeća praktički ne može dobiti kredit. Budući da se naplata pogoršava i kreditni uvjeti banaka dodatno pooštravaju, taj će postotak kreditno nesposobnih poduzeća zasigurno biti još i veći.

Građane da i ne spominjemo. Tri četvrtine njih, prema podacima sindikata, ne može više spojiti kraj s krajem mjeseca, pa nije jasno tko će se usuditi podići kredit dok broj otkaza raste, dok plaće stagniraju ili padaju. Problem je otplaćivati i postojeće kredite, a dužnici to nerijetko rade tako što sebi otkidaju od usta. Osim toga, tko će među prezaduženim građanima podizati kredite ako većina analitičara, čak i onih iz domaćih banaka, predviđa da će se ekonomska recesija ove godine nastaviti i da će BDP pasti za jedan ili dva posto?

Na koga, zaista, računaju banke? Očito, ne na većinu koja siromaši, nego na petinu gospodarstva i građana koji u ovoj krizi dobro stoje, ili im se materijalni položaj još i popravio. Onima koji imaju, banke će ponuditi još više. Kredite neće dobiti oni kojima najviše trebaju, a nudit će ih ponajprije onima kojima nisu potrebni.

Zaoštreni uvjeti za davanje kredita zasigurno neće pogoditi ni hrvatsku Vladu, koja može očekivati obilno financiranje i iduće godine. Bankama je država najdraži dužnik, čak i kad ne može redovito otplaćivati rate. Naime, države praktički ne mogu bankrotirati. Mogu se samo oglušiti na obvezu redovitog vraćanja dugova.

Kao što to pokazuje slučaj Grčke, državi se dio duga može i otpisati. Države uvijek imaju na raspolaganju središnje banke koje, u slučaju prijeke potrebe, mogu natiskati novac i tako popraviti bilance financijskih institucija – ako su ih te iste države prethodno pokvarile.

Uostalom, Europska središnja banka u posljednja je dva-tri mjeseca natiskala oko tisuću milijarda eura, pa ih je potom bankama u eurozoni, njih 800, posudila na rok od tri godine uz kamate od samo jedan posto.

Iz toga nije teško zaključiti da bogatiji građani, poduzeća, kao i veliki dužnici poput država, kod banaka imaju veće šanse od malih. Što je dužnik manji – pogotovo ako je to građanin ili poduzeće – to su veći izgledi da će u slučaju neplaćanja bankrotirati i da će ga banke financijski oguliti do kože.

Što je dužnik veći i što je više uprskao, to su veće šanse da će se, u slučaju neplaćanja, za njega naći nekakvo kompromisno rješenje na teret svih ostalih. A pritom će zazvoniti i čaše šampanjca.