Zanimljivo je da su prve od najavljenih mjera posvećene dijelu gospodarstva koje najbolje zarađuje i od kojeg se najviše očekuje – telekomunikacijskim tvrtkama, bankama i turističkom sektoru. Istina, telekomunikacijski operatori i banke dobit će nove poreze i obveze, zbog čega su jedni i drugi Vladine mjere u prvi mah kritizirali. No, kad se bolje pogleda ono što im Vlada radi, posrijedi je, očito, kombinacija olakšica i pritisaka – politika mrkve i batine koja treba povećati njihovu odgovornost za oporavak hrvatskoga gospodarstva. 

    Primjerice, potpredsjednik Vlade Radimir Čačić najavio je porez od 6 posto na telekomunikacijske poruke, a tvrtke se žale kako će im to smanjiti dobit i ulaganja. No, Čačić je dao do znanja da je Vlada spremna maknuti taj porez ako tvrtke budu više ulagale u infrastrukturu, pri čemu očekuje investicije od četiri milijarde kuna u optičke vodove. 

    Vezanu trgovinu između Vlade i poduzeća najavio je i ministar turizma Veljko Ostojić, potvrdivši smanjenje PDV-a na smještaj i prehranu u turizmu, u pansionima. Ali Vlada od pansiona očekuje da smanje i cijene, kako bi hrvatski turizam bio konkurentniji i više zaradio. Turistički djelatnici isprva su poručili da cijene neće spustiti. Ostojić je, međutim, odgovorio da će Vlada u tom slučaju PDV vratiti na staro. 

    Najteži zalogaj zagrizao je ministar financija Slavko Linić koji pokušava promijeniti ponašanje moćnih banaka i potaknuti ih da više vode računa o hrvatskom gospodarstvu. Banke oklijevaju poduzećima davati kredite, a kad to i učine, nerijetko se ponašaju poput lešinara. Ako poduzeću zaškripi, čekaju da propadne kako bi se namirile iz njegove imovine. 

    Linić je najavio da bankama dolaze teška vremena: svoja potraživanja ubuduće će morati staviti u funkciju oporavka poduzeća, što će se osigurati novim zakonskim odredbama. Te će odredbe djelomice destimulirati stečaje poduzeća, jer će se na stečajnu imovinu plaćati visoki, progresivni porezi. Banke i ostale vjerovnike zakon bi trebao potaknuti da s dužnicima pokušaju naći rješenje prije stečaja, tako da poduzeću ili otpisuju dugove, ili ulaze u njegovo vlasništvo. U kombinaciji sa skraćenim rokovima plaćanja od najviše 60 dana, te bi mjere trebale smanjiti alarmantnu nelikvidnost u Hrvatskoj te pomoći oporavku tvrtki koje za to imaju izgleda. 

    Bit će to značajna žrtva za banke: otpisivanje dijela kredita dovest će do čišćenja njihovih bilanci i povećavanja gubitaka. No, s druge strane, ako hrvatsko gospodarstvo nastavi propadati kao dosad, banke su opet na gubitku. Logičnije je da pomažu svojim dužnicima. U svemu tome problem je što su matične banke u eurozoni u teškoj situaciji. Naveliko se razdužuju i čiste bilance. Ograničavaju kreditiranje posvuda, pa i u Hrvatskoj. Moguće je da će dodatno čišćenje bilanci, na koje ih potiče hrvatska Vlada, naići na veliki otpor banaka i da će one zaprijetiti dodatnim zavrtanjem kreditnih slavina i poduzećima, i državi. 

    Neovisno o tome hoće li svaka najavljena mrkva i batina proći, namjera Vlade za aktivnije uključivanje u gospodarstvo za svaku je pohvalu. Jača uloga države, uostalom, već je četiri godine trend u cijelom zapadnom svijetu, od SAD-a, preko Ujedinjenog Kraljevstva i Njemačke, pa do susjedne Mađarske. Dok Hrvatskoj ove godine prijeti nova recesija, bilo bi neoprostivo da nova Vlada, poput dviju prethodnih, sjedi skrštenih ruku.