Najnoviji razvoj događaja zaustavio je pad povjerenja u državne institucije, pokazavši da hrvatska država još postoji i da je spremna regulirati »slobodno lovište«, na koje je financijski sustav dosad bio naviknut ne samo u Hrvatskoj, nego na cijelome Zapadu. Osim države, uostalom, nema nikoga drugoga tko bi građane i gospodarstvo mogao zaštititi.
U poplavi najava da će se građani morati odricati još više nego danas, jedna je vijest proteklog tjedna unijela malo optimizma. Ministar financija Slavko Linić poručio je bankama u Hrvatskoj da Vlada neće odustati od Zakona o potrošačkom kreditiranju, kojim ona želi stati na kraj nezakonitom i neumjerenom isisavanju novca od građana koji su uzeli kredite, osobito u švicarskim francima.
U protekla dva desetljeća ne pamti se kad je neki Vladin dužnosnik pokazao da ima petlje suprotstaviti se bankama i javno im poručiti da neće uvažiti njihove primjedbe. Linić im je rekao: Vas zanima samo vaš profit i zarada, a ne brine vas nesigurnost u koju ste doveli građane. Saborski zastupnici, primjerice, stalno se hrabro svađaju oko pitanja koja su za egzistenciju građana i gospodarstva sporedna, ali malo koji se usudio zamjeriti bankama i financijskom sustavu, koji je prema raširenom mišljenju toliko moćan da okreće oko prsta ne samo Hrvatsku, nego i znatan dio svijeta. Naprotiv, mnogi zastupnici u Saboru istupaju kao da ih na izborima nisu izabrali građani, nego financijske institucije.
No, prošlog ljeta je takvu politiku nezamjeranja bankama otvoreno prekinulo hrvatsko pravosuđe, odnosno zagrebački Trgovački sud, prvostupanjskom presudom u korist građana s kreditima u švicarcima. Sada je zaštitu građana od bankarskog voluntarizma nastavila Vlada, a što misle o tom pitanju morat će sljedećih tjedana pokazati i političke stranke u Saboru.
Najnoviji razvoj događaja zaustavio je pad povjerenja u državne institucije, pokazavši da hrvatska država još postoji i da je spremna regulirati »slobodno lovište«, na koje je financijski sustav dosad bio naviknut ne samo u Hrvatskoj, nego na cijelome Zapadu. Osim države, uostalom, nema nikoga drugoga tko bi građane i gospodarstvo mogao zaštititi.
Mnogi su se, međutim, razočarali stajalištem središnje banke, koja je prošlog tjedna iskazala zabrinutost nad time što će predloženi zakon bankama ove godine oduzeti 40 posto predviđene dobiti, ili gotovo 760 milijuna kuna, što je dvostruko više nego što je Ministarstvo financija isprva procjenjivalo. HNB je mogao stvari postaviti i drukčije. Mogao je reći da će banke morati vratiti građanima 760 milijuna kuna koje su im nepotrebno naplatile, ali HNB je očito stao na stranu banaka sugerirajući da su oštećene one, a ne građani.
Tako je predloženi zakon o potrošačkom kreditiranju jasno pokazao čiji su interesi »narodnoj banci« najvažniji. Prema zakonu, ona je neovisna institucija. U praksi, međutim, pokazuje se prilično neovisnom od države, gospodarstva i naroda, čije ime u svom nazivu nosi. Nije, međutim, neovisna o interesima privatnog financijskog sektora.
HNB proteklih godina svojim potezima nije bitno ugrožavao visoke profite banaka u Hrvatskoj, pa tako ni njihove inovacije s kreditima u švicarcima. To što danas padaju profiti banaka, rezultat je krize i njihovih loših poslovnih procjena prije krize. Hrvatski građani i gospodarstvo stenju pod teretom krize. Vrijeme je da taj teret s njima podijele banke i njihove uprave.
