Sve one »naivne« u Hrvatskoj koji ovih dana pozivaju na drastične rezove proračuna za iduću godinu, valja podsjetiti na najnovije podatke o katastrofalnim rezultatima politike stroge štednje u pet europskih zemalja, koje je ovih dana na mrežnim stranicama objavio glasoviti Centar za europske političke studije iz Bruxellesa. 

   Politika stroge štednje uopće ne omogućuje gospodarski rast i zapošljavanje. Naprotiv, države koje takvu politiku nekritički provode riskiraju da će njihovi problemi postati još veći te da će umjesto oporavka ugledati desetljeća gospodarske stagnacije ili propadanja – razvidno je iz članka kojeg je Paul De Grauwe, profesor iz London School of Economics, napisao sa suradnicom Yuemei Ji.

Sada je i hrvatska Vlada suočena sa zahtjevima da oponaša te države, a udio javne potrošnje u BDP-u, koja iznosi oko 40 posto, smanjuje po stopi od jedan posto godišnje, kako bi olakšala teret poduzećima. 

Svako smanjenje proračuna za jedan posto (udjela u BDP-u), dovelo je u spomenutim državama do prosječnog pada BDP-a od 1,4 posto, izračunao je De Grauwe. Slične zaključke, o višestruko štetnom utjecaju rezanja proračuna na gospodarstvo, početkom godine objavili su i stručnjaci MMF-a.

Ako se proračunska štednja pojača za jedan posto BDP-a, rezultat nije poboljšanje proračunske ravnoteže (deficita) za jedan posto, nego samo za polovinu postotka. Drugim riječima, dodaje De Grauwe, da bi tih pet država poboljšalo proračunsku ravnotežu samo za jedan posto, morale su rezati dva posto potrošnje i doživjeti pad BDP-a od čak 2,8 posto. 

   Varaju se oni koji misle da će mjere štednje trajati kratko, pa će brzo svanuti sunce. Kad bi Španjolska, Irska, Portugal, Italija i Grčka nastavile istim putem, trebalo bi im 25 do 50 godina da prepolove sadašnje dugove – kako kojoj.

To bi se dogodilo uz uvjet da postignu proračunske suficite od dva posto. Kad bi postigle suficite od četiri posto, što je herojski zahvat, javne dugove prepolovile bi za »samo« 12 do 22 godine. To znači da će odricanje većine njihovih građana trajati desetljećima – naravno, ako ljudi budu imali živaca. 

De Grauwe upozorava da su štednja i smanjivanje zaduživanja nužni, ali da tih pet država ne mogu same. Potrebne su veće žrtve bogatijih zemalja EU te poticajne mjere Europske središnje banke. Pritom, Europska komisija mora prestati voditi politiku koja je isključivo u interesu vjerovnika, nego treba jednakim žarom braniti i dužnike. 

   Ako rezanje za jedan posto vodi u nevolje, pitanje je kakve bi tek posljedice izazvalo kresanje proračuna za 10 posto, kako je to u Večernjaku predložio bivši premijer Nikica Valentić. On vjeruje da se »deset posto prava može srezati bez dramatičnih posljedica«. Sudeći prema izračunima De Grauwea i MMF-a, u tom slučaju hrvatski BDP iduće godine srozao bi se najmanje za pet posto, uz novi val nezaposlenih ljudi. 

   Neki ljudi u Hrvatskoj žive u oblacima i ne shvaćaju što govore. Ne vide kako živi većina građana, a to ih očito i ne zanima.