Vjerojatno nema građanina kojem nije žao zbog odluke Vlade da proda Croatia osiguranje i Hrvatsku poštansku banku. Vlada obrazlaže da nema drugog načina: kroz prodaju državne imovine i koncesije autocesta mora vraćati javni dug koji je dosegnuo 180 milijarda kuna. Međutim, to nije jedini način za smanjivanje javnog duga. Prodaja i koncesije mogu se izbjeći. 

   Hrvatska može velik dio proračunskog manjka pokriti uz pomoć recepta koji već dvije godine provode Poljska, Slovačka i Mađarska. Vlada može u državni proračun vratiti barem dio novca kojeg je mirovinskom reformom prije 11 godina počela izdvajati u drugi mirovinski stup, po stopi od 5 posto iz plaća zaposlenih. Tamo se nalaze 54 milijarde kuna, pod kontrolom privatnih fondova u četirima najvećim bankama. 

   Poljska je vlada u lipnju odlučila prebacivati novac iz drugog mirovinskog stupa izravno u proračun, nakon što je stopu izdvajanja iz plaća u drugi stup skresala sa 7,3 na 2,8 posto. Privatni mirovinski fondovi su zgroženi jer je Poljska bila uzor u »razvijanju tržišta kapitala«, ali premijer Donald Tusk je neumoljiv. Slovačka je izdvajanje u drugi stup srezala s devet na četiri posto, a mađarska vlada ga je potpuno ukinula i sav novac vratila u proračun. Češka je tek ove godine uvela drugi stup, ali je zanimanje zaposlenih za taj oblik mirovinske štednje katastrofalno slabo, pa su oporbeni socijaldemokrati već najavili njegovo ukidanje čim dođu na vlast. 

  Mirovinske reforme u srednjoj Europi, započete u prošlom desetljeću, naglo propadaju. Za hrvatske političare i javnost to je i dalje tabu tema. Kad je reforma počela, oni su optimistično vjerovali da će država njome dugoročno riješiti rastući problem isplate mirovina. Budući umirovljenici, pak, vjerovali su da će imati veće penzije u odnosu na sadašnje kolege, koji ih dobivaju samo iz državnog proračuna, odnosno iz prvog stupa u koji se izdvaja 15 posto iz plaća. 

   Ali izbijanje financijske krize u svijetu 2007. srušilo je iluzije. U samo godinu i pol dana mirovinska štednja, koju hrvatski zaposlenici drže u drugome stupu, izgubila je 40 posto vrijednosti. Fondovi tu štednju, naime, ulažu u obveznice i dionice. U međuvremenu se vrijednost štednje popravila, ali nevolja je u tome što ona i dalje ovisi o stanju na burzama i tržištu javnog duga, koje se u Europi sustavno pogoršava. Financijska kriza iz 2007. nije završena i nije bila posljednja. 

  Zbog uvođenja drugog stupa, hrvatski proračun se u 11 godina odrekao više od 50 milijardi kuna prihoda. Da te reforme nije bilo, dug Vlade danas ne bi bio 180, nego 130 milijarda kuna. Ne bi iznosio 53 posto BDP-a, nego manje od 40 posto. Da bi mogla isplaćivati penzije sadašnjih umirovljenika u prvome stupu, država je taj manjak morala nadoknaditi zaduživanjem, pri čemu su joj privatni fondovi iz drugoga stupa posudili 35 milijarda kuna, kroz državne obveznice. 

   Dakle, uvođenje drugog stupa nije se pokazalo korisnim ni za državu, niti za građane. Koristi od njega imaju samo banke koje tim novcem operiraju. Državi se povećava dug, a građanima je pitanje njihove materijalne sigurnosti u starosti ostalo neizvjesno i bačeno na milost i nemilost burze. Zanimljivo je da Njemačka, Italija i Francuska nisu ni pokušale uvesti drugi, obavezni mirovinski stup. Jesmo li mi pametniji od svih njih?