Socijaldemokrati u Hrvatskoj sve više gube potporu građana, kao i njihovi kolege u EU. Više se ne snalaze u prostoru i vremenu. Većina građana vidi da mjere štednje – politika koju provode vlade u Hrvatskoj i članicama EU – rađaju samo gospodarske nevolje i masovnu nezaposlenost. No, socijaldemokrati ne pokazuju znakove sumnje u ono što rade. Vjeruju da će se stvari odjednom preokrenuti – ako ne sada, onda iduće godine. Takvom iščekivanju Godota svjedočimo već pet godina, iako tvrdokorna kriza u Hrvatskoj i EU ukazuje da su lijekovi, kojima su je vlasti dosad liječile, nedostatni ili pogrešni.

   Nekoć su socijaldemokrati i socijalisti podupirali radnike. Potom su se počeli od njih udaljavati i podupirati srednji sloj, u kojem su našli novo izborno uporište. Radnici su im okrenuli leđa, a sada im leđa okreće i srednji sloj, kako je to nedavno uočio i predsjednik Novog društva Antun Vujić. Više od polovine građana EU tvrdi da su skloni »ljevici«, ali je ne vide. Prije 11 godina socijaldemokrati su bili na vlasti u 15 europskih država, a danas samo u pet, uključujući i Hrvatsku. EU je od početka krize skrenula »udesno«, jer dvije trećine vlada drže narodne i demokršćanske stranke. U članicama EU jačaju nove lijeve i desne radikalne stranke. One ugrožavaju i položaj narodnih stranaka, koje propovijedaju istu politiku štednje.

   Većina građana u članicama EU ohladila se od Unije. Prema podacima iz svibnja, potpora Uniji u 12 mjeseci pala je sa 60 na 45 posto, a pada i u Hrvatskoj. U Europskom parlamentu danas sjede proeuropske stranke. Za godinu dana, nakon redovitih izbora, taj će parlament izgledati sasvim drukčije. Socijaldemokrati i narodnjaci u Uniji, pa i u Hrvatskoj, morat će dobro razmisliti o tome što rade, ako se ne žele osušiti.

   Od socijaldemokrata se očekuje da se protiv krize bore na provjereni način: državnom intervencijom, investicijama i povećavanjem potražnje. Vlade trebaju uz pomoć središnjih banaka nadoknaditi padajuću potrošnju građana i privatnog sektora. Međutim, kriteriji iz Maastrichta – kojih se gotovo nitko u EU ne drži, jer su nelogični i ekonomski jalovi – traže od država da smanjuju deficite i javni dug, čime se kriza dodatno razjaruje. Središnje banke su umrtvljene, a »tiskanje novca« u EU i Hrvatskoj prepušteno je isključivo privatnim bankama, kroz kredite i financijske inovacije. Vlade nemaju za cilj gospodarski rast i zapošljavanje, već »fiskalnu konsolidaciju«.

   Sve je podređeno kapitalu i očuvanju eura, koji je jedan od uzroka krize. Ekonomski oporavak i zapošljavanje, vjeruju socijaldemokrati, trebao bi se dogoditi spontano. Vlade bi trebale privući kapital, tako da teret krize s kapitala prebace na građane, smanjujući troškove države i plaće. Tako će se kapital navodno udobrovoljiti, pa će graditi tvornice i otvarati radna mjesta.

   A kapital to neće, pa neće. Tako je godinama. Svi čekamo Godota. Uostalom, zašto bi se multimilijunaši mučili otvaranjem tvornica, kad na burzama dionica i obveznica imaju daleko veće dobitke? Zašto bi ulagali u proizvodnju i usluge, kad nema kupaca? Tko će kupovati, ako je odlučeno da kupovna moć građana treba biti sve manja, zbog »povećavanja konkurentnosti«? Socijaldemokrati su zapleli u ideološku mrežu liberalizma i kapitala, koja ih guši.