Europska središnja banka (ESB) zapanjila je javnost »otkrićem« da su njemačka kućanstva najsiromašnija u eurozoni. Prema nedavnom istraživanju, prosječno bogatstvo njemačkih kućanstava iznosi samo 51 tisuću eura. Svi ostali – poput kućanstava Španjolske, Grčke, Italije, Portugala i ostalih država u krizi – daleko su bogatiji. Ciparska kućanstva s 267 tisuća eura, primjerice, druga su po bogatstvu u eurozoni, odmah iza Luksemburžana. 

   Naravno, malo tko vjeruje u objektivnost tog istraživanja ESB-a, i to s pravom. Svi znaju da Nijemci spadaju među najbogatije. Siromašniji su ispali bogatiji zato što je ESB u bogatstvo ubrojio i nekretnine, u koje Nijemci tradicionalno ulažu manje, a obitelji na europskom jugu više. ESB je pritom podcijenio to što je vrijednost nekretnina na jugu Europe od početka krize jako pala. ESB-u je sporedna i činjenica da Njemačka ima najmalobrojnija kućanstva u eurozoni, od samo dva člana. Što su kućanstva manja, to će u prosjeku biti i siromašnija. 

   No, tu statističku manipulaciju ESB-a preuzeli su mnogi njemački mediji pitajući se trebaju li tako siromašni Nijemci solidarno pomagati spašavanje rastrošnih i nediscipliniranih država na europskom obodu. Istodobno, brojni zapadni ekonomisti napali su ESB, zamjerajući mu da se stavlja u službu politike aktualne njemačke vlade, koja od većine država eurozone traži odricanja i stroge mjere štednje. To istraživanje ESB-a ipak je sitnica u odnosu na manipulaciju koju je izveo guverner ESB-a Mario Draghi, na nedavnom predavanju šefovima vlada i država Europskog vijeća. 

  Draghi je državnicima pokazao grafikone koji upozoravaju na rastrošnost Španjolske, Italije, Francuske, Grčke ili Portugala. Plaće u tim zemljama, dao je do znanja, u posljednjih desetak godina rasle su daleko brže od rasta produktivnosti. To je neopravdano, osobito kad se usporedi s razboritom Njemačkom, Austrijom, Belgijom ili Nizozemskom, koje zaposlenima nisu isplaćivale ono što nije zarađeno. 

   Analitičari su, međutim, naknadno prozreli Draghija i optužili ga za iskrivljavanje stvarnosti. Rast produktivnosti pokazao je u realnim vrijednostima, tako što je od iznosa odbio inflaciju. Rast plaća, međutim, pokazao je u nominalnim iznosima, što znači da nije odbijao inflaciju, odnosno vrijednost koju su plaće izgubile zbog rasta cijena. Drugim riječima, Draghi je točno pokazao rast produktivnosti, ali je napuhao rast plaća. Da je bio objektivan, pokazalo bi se da francuske plaće, primjerice, nisu rasle 30 posto brže od francuske produktivnosti, nego su rasle u skladu s produktivnosti. 

  Da je hrvatski guverner tako jeftinim statističkim trikovima obmanuo hrvatski državni vrh, Sabor bi s pravom mogao tražiti njegovu smjenu. No, s guvernerom eurozone, koja ima 17 članica, drukčija je stvar. Tamo se sada ne zna tko pije, a tko plaća. Čak i francuski predsjednik Hollande, koji je slušao sporno Draghijevo predavanje, prešutio je skandal. 

   Znakovito jest da je ESB istraživanje o »siromaštvu« Nijemaca objavio samo tjedan-dva nakon što je slično istraživanje objavila i njemačka središnja banka. To baca ružnu sjenu na bankarske institucije i na njihovu sposobnost da objektivno prosuđuju uzroke ekonomske krize. Štoviše, takve manipulacije neizravno potvrđuju da eurozona – a njome i EU – padaju u sve dublju političku krizu.