Promatrači su podijeljeni oko pitanja može li se ciparska kriza preliti u Europu. U to ne vjeruje većina europskih dužnosnika koji su ciparskoj vladi zadali ultimatum da do ponedjeljka nađe 5,8 milijarda eura. Bez tog doprinosa, ni 17 članica eurozone, niti MMF – kako kažu – neće Cipru dati svojih desetak milijarda eura pomoći, kojom bi sačuvao svoje banke od propasti. 

   Mnogi se ciparske zaraze ipak boje, jer kriza u eurozoni uopće nije riješena, nego samo zaliječena. Krah ciparskih banaka najviše bi pogodio Grčku, ali osjetila bi se i u ostalim slabim karikama eurozone, barem u Španjolskoj i Italiji. Portal EUobserver i mnogi drugi vjeruju da bi Cipar mogao napustiti eurozonu. Ako je strah od takvog potresa i pretjeran, ciparska kriza nije bezazlena: može naškoditi gospodarskom oporavku Europe. Poslovno provjerenje u Njemačkoj, primjerice, u ožujku je opet palo, upravo zbog ciparske krize. 

  Kakav god bio ishod, najveći teret krize podnijet će na kraju sami građani Cipra, odnosno južnog dijela otoka koji je 2004. ušao u EU i prihvatio euro za svoju valutu. Bankarski sustav Cipra je prenapuhan i barem je sedam put veći od njegova BDP-a. Takvi su bili i bankarski sustavi Islanda i Irske, koji su krahirali još prije nekoliko godina. No, eurozona je ciparski problem krenula rješavati drukčije. 

   U slučaju Irske, eurozona je odlučila da gubitke banaka pokrivaju država i svi građani, kroz javni dug, a u slučaju Cipra ponajprije štediše tih istih banaka. Eurozona, a osobito Njemačka, tražila je od ciparskih vlasti da radi spašavanja banaka jednokratno oporezuju štediše, posebno one velike. Nijemci navodno ne žele solidarno pokrivati gubitke bogatašima iz Rusije, koji u rukama drže glavninu depozita ciparskih banaka i tamo vjerojatno peru novac. Da se Rusi ne bi osjetili pogođenima, svoj doprinos trebali su dati i mali štediše. 

  No, ciparski parlament je odbio oporezivanje, ne želeći se zamjeriti ni vlastitu narodu, niti Rusima. Pobojao se da će Rusi prestati ulagati novac u ciparske banke, od čega je cijela državica imala koristi. Šteta je, međutim, već učinjena. Istini za volju, ciparske banke nisu dobro gospodarile tim depozitima. Polovinu njih, kažu, uložile su u grčke državne obveznice. Kad je eurozona lani Grčkoj otpisala dio duga, ciparske banke izgubile su najmanje 4,5 milijarda eura. Vodstva banaka ipak neće odgovarati za promašaje. Odgovarat će narod. 

  Tako završava dugogodišnje ciparsko bankarsko čudo. Napravila su ga vodstva banaka uz suradnju ciparskih vlada koje su svojim mjerama stvarale porezni raj i mislile da će taj otok profitirati od financijskog sektora, makar i kroz sumnjive poslove. Sad se pila okrenula naopako i banke Cipar povlače u ponor.