Hrvatska spada u zemlje s najvećim socijalnim razlikama u Europi, ma koliko mi o tome šutjeli. O rastu tih nejednakosti javno se govori malo, pa su hrvatski građani prisiljeni službene procjene o tome doznavati iz inozemstva, i to posrednim putem. 

   Najnovija vijest o produbljivanju razlika u Hrvatskoj osvanula je u izvješću o humanom razvoju za 2013., kojeg je sastavio Program Ujedinjenih naroda za razvoj (UNDP). Glavna je vijest da je Lijepa naša poželjno mjesto za život, jer se svrstala u gornji, najbolji dio ljestvice zemalja prema humanom razvoju, odnosno na 48. mjesto u svijetu. UNDP zapravo istražuje kvalitetu života, ljudsko blagostanje koje ne ovisi samo o novcu i visini BDP-a, nego i tome kakve mogućnosti pojedina zemlja pruža svojim građanima u obrazovanju, liječenju i slično. 

   Očekivano, Hrvatska se među članicama EU svrstala gotovo na dno, jer iza nje su samo Rumunjska i Bugarska. Iznenađujuće je, međutim, da je stvarna kvaliteta života u Hrvatskoj gora. Njezin položaj, primjerice, kvare postignuća u području obrazovanja, uključujući prosjek od samo 9,8 godina školovanja za osobe starije od 25 godina. Ipak, stanje u Hrvatskoj najviše kvare rastuće »nejednakosti u dohocima«, što znači da od mogućnosti koje Hrvatska pruža najviše koristi ima manjina, a većini je sve gore. 

  Drugim riječima, ako se indeks humanog razvoja, po kojem je Hrvatska zauzela 48. mjesto u svijetu, korigira za »indeks nejednakosti«, Hrvatska gubi čak 15 posto svojih bodova te prelazi u drugu, srednju kategoriju zemalja u svijetu. Zbog prevelikih »nejednakosti u dohocima« Hrvatska je po humanom razvoju posljednja zemlja u EU, iza Rumunjske i Bugarske. Preciznije, po tom kriteriju Hrvatska je gora i od Bjelorusije, Crne Gore te Srbije. Prema UNDP-u, razvoj nejednakosti u Hrvatskoj u nekim je elementima bliži Čileu, Argentini ili Rusiji, nego Europskoj uniji u koju će zakoračiti 1. srpnja. 

   Oni koji misle da su to izmišljotine, neka pogledaju i izvješće Deloittea iz 2012. o bankama u srednjoj Europi. Ta konzultantska kuća preporučila je bankama u Hrvatskoj da svoju ponudu građanima prilagode činjenici da naša država spada među zemlje s najvišim Gini-koeficijentom (31) u srednjoj Europi. To znači da je rasploživi dohodak u zemlji neravnomjerno raspodijeljen i da postoje natprosječno velike razlike među dohocima. 

  Građani to znaju i iz iskustva, jer već tri četvrtine hrvatskih obitelji nema dovoljno novca za život, ili ne može spajati kraj s krajem mjeseca. No, malo tko zna koliki dio stanovništva uzima vrhnje. Američki ekomomisti kažu da u SAD-u jedan posto stanovništva kontrolira gotovo polovicu raspoloživog dohotka. Neki njemački ekonomisti žale se da 10 posto stanovništva drži dvije trećine dohotka u toj državi, a predlažu i jednokratno oporezivanje najbogatijih u europskim zemljama, kako bi lakše izašle iz krize.

   Hrvatska se, prema UNDP-ovim koeficijentima, prema nejednakostima u dohotku nalazi točno na pola puta između Njemačke i SAD-a, pri čemu Njemačka pripada zemljama s »najpravednijom« raspodjelom u Europi i svijetu. Očito, onih nekoliko postotaka stanovništva, koje kontrolira lavovski dio dohotka u Hrvatskoj, dobro je skriveno, ali vodi bučnu kampanju protiv mogućih poreza na nekretnine i imovinu.