U doba kad su Hrvatskoj potrebni golemi poticaji za oporavak potrošnje i gospodarstva, kako bi se izvukla iz šestogodišnje krize, Vlada je predložila proračun za iduću godinu u kojem tih poticaja ima manje nego ikada dosad. Svakim novim proračunom hrvatske su vlade od početka krize neprekidno rezale investicije, pa tako i u onom za iduću godinu. Konačno, Vlada je prekjučer predložila proračun za 2015. koji se svodi uglavnom na održavanje »hladnog pogona«, dok bi investicije trebale poteći uglavnom iz inozemstva – iz fondova EU, iz kojih se očekuje 7,1 milijardu kuna.

   Jasno je da to neće biti dovoljno za pokretanje gospodarstva, jer su privatne i javne investicije u Hrvatskoj od početka krize pale 40 posto. Fondovi EU ne mogu osigurati ni 10 posto ulaganja koja su našoj državi potrebna, jer su prije krize bila veća od 80 milijarda kuna. No, optimisti kažu da je »bolje vrabac u ruci, nego golub na grani«. Zaboravljaju da će Hrvatska morati u proračun EU uplatiti oko 600 milijuna eura godišnje članarine, prije nego što novac iz fondova povuče.

   Ne valja previše očekivati ni od najnovijeg plana Europske komisije, koja fondom od 300 milijarda eura želi potaknuti gospodarstvo u EU. Tim planom Komisija je neizravno priznala da njezina dosadašnja politika štednje nije dala očekivane rezultate. Taj je plan pozdravila hrvatska Vlada, koja je nedavno također priznala da politika štednje nije učinkovita, iako će je morati provoditi i iduće godine.

   Nevolja je u tome što u Komisijinom fondu gotovo i nema novca. Tek bi ga trebalo prikupiti, i to iz privatnih izvora. Promatrači kažu da će proći barem dvije godine dok taj novac ne poteče u gospodarstvo, jer je mnogo toga u Komisijinom planu nejasno. Primjerice, Hrvatska je za taj fond kandidirala 68 projekata, vrijednih više od 19 milijarda eura. Slično su postupile u druge članice EU. Međutim, o opravdanosti tih projekata treba odlučivati Komisija, kao javno tijelo, iako bi kapital uglavnom bio privatni – što je pokazatelj da je plan nedorečen. Privatne banke, pak, neće moći snažnije podržavati europske projekte, ni javne, niti privatne. MMF je u listopadu ocijenio da je 70 posto banaka u eurozoni – među koje spadaju i majke hrvatskih banaka – nesposobno za primjereno kreditiranje gospodarstva. Većina banaka više ne može obavljati svoju osnovnu funkciju.

   Tu rupu nastoji popuniti Europska središnja banka, koja već od ljeta najavljuje pojačano »tiskanje« novca koje bi usmjerila u gospodarstvo i kupnju državnih obveznica. Ali početak tog procesa stalno se odgađa. Hrvatska narodna banka, pak, sjedi skrštenih ruku, kao da je već učinila sve što može za domaće gospodarstvo.

   Očito, ni iz Hrvatske, niti iz EU, neće doći veliki javni poticaji gospodarstvu i zapošljavanju. Ni privatnih investicija ne može biti puno, jer privatni kapital za njih nije zainteresiran – dok god su javna potrošnja i kućni proračuni građana sve tanji, kako u EU, tako i u Hrvatskoj, što je posljedica politike štednje. Izvjesno je da iduće godine, stoga, ne može biti gospodarskog preokreta koji bi građanima donio poboljšanje. Kriza je daleko dublja nego što su to spremni priznati u Europskoj komisiji, ali i u hrvatskoj vlasti i oporbi. Kad bi to priznali, morali bi zasukati rukave daleko više nego danas.