Mnogi u Britaniji i EU odahnuli su nakon što je 55 posto građana Škotske na državnom referedumu odlučilo ostati u Ujedinjenoj Kraljevini. Međutim, iako su pobornici neovisnosti Škotske izgubili, referendum će imati dalekosežne posljedice ne samo na Britaniju, nego i na europski kontinent. Škoti neće stvoriti vlastitu državu, ali je referendum signalizirao da će država morati na specifičan način ojačati u UK, ali i ostalim europskim zemljama. 

Zagovornici škotske neovisnosti nisu vodili nacionalističku, niti stranačku kampanju. Raspravljali su o pet tema, najčešće socijalnih: o poreznoj politici, zapošljavanju, zdravstvu, školstvu i monetarnoj politici. Željeli su stvaranjem države pojačati nadzor nad teritorijem i prirodnim izvorima, radi poboljšanja života i sigurnosti oko 5,3 milijuna stanovnika Škotske, iz koje se godišnje iseljava oko 40 tisuća ljudi. Glavni pobornici neovisnosti bili su mladi, oni koji su izgubili životnu perspektivu, a čine i glavninu iseljenika. Za ostanak u Kraljevini najčešće su glasovali stariji ljudi neskloni promjenama, srednji sloj kojem je razmjerno dobro, kao i doseljenici iz Engleske koji sada borave i glasuju u Škotskoj. 

Težnja za neovisnošću ojačala je nakon što je Škotima pao životni standard i porasla nesigurnost. To se poklapa s bespoštednom liberalizacijom i slobodnim tržištem, koji su pogodili ne samo Škotsku, nego cijelu Britaniju, Europu i svijet. Britanska država, poput drugih, posljednjih desetljeća slabi. Države se odriču ovlasti u korist slobodnog kretanja kapitala i povećavanja profita. Kako države odumiru, tako odumire i socijalna sigurnost većine ljudi – u Škotskoj, Engleskoj, posvuda po svijetu. Plaće stagniraju ili padaju, a reže se javna potrošnja za zdravstvo, obrazovanje, socijalu ili mirovine. Briga o tim područjima – u tradicionalnoj nadležnosti države – prebacuje se na tržište, u banke i privatni sektor. Banke sve češće »moraju« davati kredite osiromašenim ljudima, za školovanje studenata i za liječenje bolesnih, a preuzimaju i mirovinsko osiguranje – sve kao profitnu djelatnost. 

Budući da britanska država slabi socijalnu zaštitu svojih ljudi, oko 45 posto Škota očito smatra da bi je mogli poboljšati putem vlastite države. Da su Škotima najvažnija socijalna pitanja, pokazuje to što ne vole britanske konzervativce, nego većinu glasova daju laburistima. No, i oni su ih razočarali. Ironija je sudbine da se s raspadom zajedništva i države, kao posljedicom liberalizacije i slobodnog tržišta, suočila upravo zemlja koja je veliki promicatelj te ideologije po svijetu. 

Britanska vlada sada obećava Škotima još veću autonomiju i ustavnu reformu. Međutim, više novca na regionalne razine dobit će ne samo Škotska, nego i ostali dijelovi Kraljevine, kako bi se očuvalo zajedništvo i socijalni mir. Svi zastupnici u parlamentu, kako se najavljuje, morat će povećati odgovornost prema narodu. No, ne treba zaboraviti da Britanija, koja je prekjučer izbjegla raspad, usporedo s time najavljuje referendum o izlasku iz EU. To pokazuje da neke ovlasti, koje je prenijela na EU, želi vratiti u London i proširiti manevarski prostor za britansku državu. Sve te procese ostali u EU zasigurno neće ravnodušno promatrati. Odumiranju država, očito, neki su se prerano poveselili.