Ljudi izmiču nadzoru

Iza pozornice Branka Podgornika

Branko Podgornik

NL arhiva

NL arhiva

Očito je da Europska komisija ne može nastaviti postojeću neoliberalnu politiku, u kojoj su europski narodi stavljeni u službu interesa kapitala



Nagli uspon ORaH-a Mirele Holy nije ništa prema vrtoglavom skoku Stranke Mire Cerara u Sloveniji. Sin bivšeg gimnastičara, ugledni pravnik, početkom lipnja je osnovao stranku koja je nakon tri tjedna dosegnula već 25 posto glasova, prema istraživanjima. Mnogi vjeruju u Cerarovu pobjedu na parlamentarnim izborima 13. srpnja. 


   Kad neka stranka uzleti kao raketa, a još nema ni stranačke mreže, to ne znači da je kvalitetna. To pokazuje da razočarani slovenski građani naglo okreću leđa postojećim strankama, jer ne nude suvisao odgovor za izlazak iz duboke krize. Možda će Cerarov uspon nekoga navesti na pomisao da su Slovenci počeli tražiti izbavitelja. Možda su anketari pogriješili i preuveličali potporu Ceraru. Rakete mogu i pasti. No, ostaje zaključak da su slovensko društvo i politika destabilizirani.   

Do toga je došlo nakon što su i slovenske vlasti, neovisno o tome tko ih vodi, zanemarile ono što muči ljude. I u Sloveniji su problem nezaposlenosti i rast gospodarstva postali sporedna stvar. Vlasti su zaokupljene ponajprije nadzorom nad proračunom, rezanjem i preraspodjelom novca u korist privatnog sektora, prema receptu Europske komisije. 


  Sloveniju zahvaća sličan proces kao i većinu članica EU. Razlika je u tome što u drugim zemljama – kako su pokazali izbori za Europski parlament 25. svibnja – gotovo 30 posto mjesta dobivaju tzv. euroskeptici i ekstremisti svih boja, dok je Cerarova stranka umjerena. No, sutra se može pojaviti netko grlatiji. Urušavanje dviju vodećih stranaka, koje su u demokratskim državama Europe vladale desetljećima, potvrđuje rastuću destabilizaciju sustava, što otvara vrata mogućim prevratima. 




   Očito je da Europska komisija ne može nastaviti postojeću neoliberalnu politiku, u kojoj su europski narodi stavljeni u službu interesa kapitala. Neki promatrači se tješe da su narodnjaci i socijaldemokrati ipak zadržali većinu u Europskom parlamentu, pa mogu nastaviti po starom.


Nisu shvatili poruku da je status quo neodrživ. Koliko god se »novi klinci« na političkoj sceni u EU međusobno razlikuju, imaju zajednički nazivnik: oduzeti Uniji neke ovlasti koje su joj države dosad prepustile. Žele nacionalnim vladama vratiti u ruke izgubljene škare i platno, kako bi se države mogle boriti protiv krize u skladu s vlastitim, specifičnim potrebama, a ne po uniformiranom receptu EU-a, koji se za većinu pokazuje neuspješnim.   

I u Hrvatskoj ima znakova razočaranja SDP-ovim socijaldemokratima i HDZ-ovim narodnjacima, jer su i dalje u funkciji neoliberalne politike. To potvrđuje ne samo ORaH, nego i koalicija oko Milana Kujundžića. No, ekstremizam i euroskepticizam ipak su razmjerno slabi, jer je Hrvatska tek ušla u EU.


Puno građana još vjeruje da EU može Hrvatskoj donijeti samo dobro. Kad u zemlji nastupi otrežnjenje, a do njega sve više dolazi, za današnji SDP i HDZ moglo bi biti kasno, kako pokazuju i previranja u glavama Slovenaca.   

Hrvatske vlasti i dalje se uglavnom bave proračunom i javnim financijama, da im ne izmaknu iz nadzora. Zaboravljaju, međutim, da im građani polako izmiču kontroli. Njihove misli ne mogu se nadzirati. Upravo ljudi su najveća zagonetka i povremeno mogu prirediti silna iznenađenja.


više vijesti