Vlada je sve osamljenija u namjeri da uslužne djelatnosti u javnom sektoru prebaci u privatne tvrtke. Protekli tjedan njezin je prijedlog ušao u slijepu ulicu. U Hrvatskoj ga ne podupire gotovo nitko osim Udruge poslodavaca, dijela ministara i nekih ekonomista. Po svemu sudeći, najviše što se od tog »outsourcinga« može očekivati jest da se Vlada sama postavi kao dobar poslodavac – da sama napravi tvrtku u državnom vlasništvu koja će preuzeti mnoge od 26 tisuća čistačica, kuhara, domara, zaštitara i ostalih uslužnih radnika u javnim institucijama. Tako bi se sama Vlada pobrinula da ti ljudi ne budu tzv. teret, nego da rade djelotvornije nego danas, kako bi se smanjili troškovi za proračun. 

  Takvo rješenje sigurno neće zadovoljiti Udrugu poslodavaca. Neki poduzetnici su se obradovali da će dobiti od države siguran i profitabilan posao koji će im financirati svi porezni obveznici. Međutim, u nekoliko dana otpor »outsourcingu« toliko je narastao da Vlada, ako ne odustane od prijedloga, riskira sukob širih razmjera. Sindikati su na putu da do sredine idućeg tjedna prikupe više od 375 tisuća potpisa, koliko im treba za iniciranje referenduma za blokiranje »outsourcinga«. 

 Štoviše, na stranu sindikata u četvrtak su iznenada stali predsjednik Republike i hrvatski biskupi putem Komisije Iustitia et pax. Josipović je rekao da bi on – kad bi bio na mjestu Vlade – jako razmislio treba li uopće uvoditi takav sustav. Komisija Hrvatske biskupske konferencije, pak, smatra da »outsorcing« nije odgovarajući put za reformu državne uprave. Vodeća oporbena stranka HDZ nije se još službeno izjasnila, ali nitko ne očekuje da će se suprotstaviti sindikatima i Crkvi. 

  Podjela oko »outsourcinga« zahvatila je i samu Vladu. Čak i budući ministar zdravlja Siniša Varga, prema neslužbenim informacijama, usprotivio se »outsourcingu«, poput njegova prethodnika Rajka Ostojića. Dok je premijer otputovao u Brazil, Vladu je počeo zahvaćati svojevrstan kaos. Očito je da Banski dvori neće imati snage za »outsourcing«, kao ni za druge »nepopularne reforme«. To osobito zabrinjava HUP, koji je službeno ocijenio da je problem očito u tome što se približavaju izbori, ne samo predsjednički, nego i parlamentarni. 

  Vladajući i oporbeni krugovi, drugim riječima, ne žele se zamjeriti narodu. Zajedljivi komentatori mogli bi reći da vođe poslodavaca nisu svjesni što govore, jer se iz njihovih reakcija može zaključiti da im izbori, kao najviši stupanj demokracije, baš nisu po volji – kao da se njihov interes ne poklapa s interesom većine. 

 Pitanje je, zaista, jesu li ispravni prijedlozi poslodavaca za izlazak iz krize, ako se oni temelje isključivo na smanjivanju troškova, na rezanju osobne i javne potrošnje u korist privatnog sektora. Narodi i države ne mogu funkcionirati po logici privatnog poduzeća. Oni ne mogu postati privjesak kapitala. Nije li upravo takav razvoj događaja prouzročio današnju krizu? Zašto bi privatni sektor, nakon 20 godina privatizacije u Hrvatskoj, trebalo poticati jedino tako da se razvaljuje javni sektor? Gdje su ekonomski rezultati i kamo je otišlo obećano blagostanje?