Da su članovima europske »vlade« građani Hrvatske zadnja rupa na svirali, slikovito pokazuju i njezine proljetne ekonomske prognoze. Europska komisija je procijenila da su stanovi i nekretnine u Hrvatskoj potcijenjeni oko 24 posto, najviše u EU nakon Njemačke.

Stanovima u Hrvatskoj cijena je osobito pala prošle godine, gotovo 18 posto, a prema stručnjacima Komisije morali bi poskupjeti, kako bi ekonomija vratila ravnotežu izgubljenu tijekom krize. 

   Nema sumnje da pojeftinjenje stanova ugrožava ponajprije banke i građevinare, koji su sudjelovali u napuhavanju njihovih cijena prije krize. Tada su godišnji profiti hrvatskih banaka iznosili oko pet milijarda kuna, a građevinara čak 3,5 milijarde.

Kriza je probušila balon cijena, bankama padaju profiti, a građevinari propadaju. Stanovi pojeftinjuju, ali ipak se ne prodaju. Građani bježe od kreditnih obveza jer imaju sve manje novca, a njihova radna mjesta i budućnost neizvjesni su kao nikad prije. 

  Stručnjacima Komisije, međutim, to je sporedno. Oni priželjkuju povratak balona cijena. Njima je sporedno i to što podaci iz te iste Komisije pokazuju da su hrvatske plaće među nižima u Europi i da si Hrvati stanove priušte teže nego većina građana EU-a. Europska komisija je za taj ljudski problem slabo zainteresirana.

Važniji su joj, očito, interesi nekretninskog biznisa i banaka. Štoviše, ona traži od Hrvatske i većine članica EU-a da snize plaće zaposlenih, putem »fleksibilizacije tržišta rada«, kojom se smanujuju obveze poslodavaca prema radnicima. Bruxelles smatra da je to normalno jer se, navodno, samo tako može povećati konkurentnost gospodarstva, što je drugo ime za povećanje dobiti investitora. 

  Tako je Komisija u izvješću iz listopada 2013. godine uočila da troškovi rada blago padaju diljem Unije, pa i u Hrvatskoj – što je navodno dobro za poslovni ciklus, a osobito za izvoz. »Profitne marže su povećane, osobito u međunarodno razmjenjivim sektorima, apsorbirajući tako smanjenje jediničnih troškova rada«, uočila je Komisija.

Dakle, na jednoj strani Komisija želi skuplje stanove, a na drugoj traži niže plaće zaposlenih, pa tako i radnika u građevinarstvu. Na trećoj strani, kao pozitivan rezultat vidi povećavanje profita investitora, i to na račun zaposlenih. 

   Ovih je dana Europski sindikalni institut ETUI javno upozorio da se zbog reforme radnog zakonodavstva u Europi događa »eksplozija nejednakosti i nesigurnosti«. Vlade se natječu koja će investitorima ponuditi niže plaće radnika i niža davanja za zdravstvenu, mirovinsku i socijalnu sigurnost ljudi.

Čak i stručnjaci institita Bruegel, bliskog Europskoj komisiji, upozorili su na duboke izvore krize u EU i gorko primijetili da je »fleksibilizacija tržišta rada« ostala prioritet Komisije, jer je to jedno od rijetkih ekonomskih pitanja u kojem se slažu vlade gotovo svih članica EU-a. 

   Mora im se odati priznanje na njihovoj »mudroj« politici: osiromašivati većinu građana, prelijevati manjini, a onda očekivati da građani više troše, plaćaju još skuplje stanove i da tako izvuku gospodarstvo iz krize. Možda netko u Komisiji očekuje i Nobelovu nagradu.