Radnici i njihovi sindikati više nisu sami dok pokušavaju zaštititi svoj nevoljni položaj. Uz oporbu, na njihovu je stranu proteklog tjedna stala i Katolička crkva. Komisija »Iustitia et pax« pri Hrvatskoj biskupskoj konferenciji kritizirala je Vladine »strukturne reforme«, u koje spada i Zakon o radu, sugerirajući da one idu u prilog bogatih, a osiromašuju većinu ljudi.

   Te reforme »najčešće pogoduju privatnim interesima novčara, špekulanata i trgovaca, a na štetu su javnog interesa i navlastito prava zaposlenika«, tvrdi Komisija koja je oštro kritizirala sve dosadašnje hrvatske vlasti. Upozorila je kako je sadašnje sumorno stanje rezultat njihove dugogodišnje politike privatizacije i zaduživanja Hrvatske, te »liberaliziranja« države od njezinih bogatstava. Izjava iz Katolične crkve veliko je ohrabrenje hrvatskoj javnosti koja gotovo nemoćno promatra teške posljedice beskrajnih tržišnih i »strukturnih reformi«, a u najnovije vrijeme i proračunske štednje. Te reforme, koje Vlada provodi pod pritiskom poslodavaca, banaka i Europske komisije, smišljene su kako bi se povećala konkurentnost poduzeća na tržištu, i to kroz smanjenje njihovih troškova. To, među ostalim, znači da putem Zakona o radu treba pojačati međusobnu konkurenciju radnika i potaknuti smanjivanje plaća, usporedo s rezanjem državnih izdataka za socijalu, zdravstvo, školstvo i ostale javne potrebe. Smanjivanjem plaća i poreza omogućila bi se veća zarada investitorima, odnosno vlasnicima kapitala, čime bi se navodno postigao jedan od osnovnih ciljeva Vlade – udobrovoljiti investitore da svoj novac ulože upravo u Hrvatsku.

   Našoj su zemlji investicije zaista potrebne, ali Vlada je za njihovo povećanje izabrala prilično jalov put. Posrnulo gospodarstvo nemoguće je pokrenuti ako Vladine mjere neprekidno osiromašuju većinu ljudi, ako »ubijaju« kupce u zemlji, a osobito potrošnju države koja bi tijekom krize morala činiti upravo suprotno – preuzeti aktivnu ulogu i javnim investicijama nadomjestiti manjkavu agregatnu potražnju. Privatni kapital neće investirati u poduzeća ako zna da nema dovoljno kupaca ni u Hrvatskoj, niti u EU.

   Polazište prema kojem građani i država trebaju sebi otkidati od usta kako bi investitorima omogućili veću dobit i privolili ih na ulaganja, već 20 ili 30 godina razara države blagostanja i socijalnu sigurnost ljudi. Zagovornici te liberalne teorije tvrde da se gospodarski razvoj i bogatstvo društva mogu osigurati neprekidnim smanjivanjem poreza i državne kontrole nad kapitalom, jer bi to omogućilo rast profita, ulaganja i neograničeno bogaćenje pojedinaca. Kad se pojedinci dovoljno obogate, njihovo će bogatstvo navodno početi kapati i svima ostalima, cijelome društvu.