Hrvatska je konačno dočekala prvu svoju industrijsku strategiju otkako je neovisna država. Taj dokument s više od tisuću stranica objavit će Ministarstvo gospodarstva u skraćenoj verziji na svojim mrežnim stranicama, a glavne njegove crte ovih je dana prikazao Tomislav Radoš, voditelj radne skupine koja je strategiju pripremala osam mjeseci.

 Taj potez je za pohvalu, jer su brojni bivši hrvatski dužnosnici godinama tvrdili da nama nikakva razvojna strategija nije potrebna, pa ni industrijska. Gospodarstvo više ne razvija država, kao u socijalističkom sustavu, uz pomoć partijsko-državnih planova. Taj je sustav propao, upozoravali su, a opredijelili smo se za tržišno gospodarstvo u kojem će brigu za razvoj i zapošljavanje preuzeti privatni poduzetnici i njihov kapital. Država, kažu, u gospodarstvu nema što raditi osim da osigura red, da bude u službi privatne inicijative i stvaranja stabilnih, privlačnih uvjeta za domaća i strana ulaganja. Hrvatska, prema toj teoriji, imat će ono što joj voda donese, samo joj treba pripremiti kanale.

Pokazalo se, međutim, da je Hrvatska nakon propasti bivšeg sustava postigla naslabiji gospodarski napredak u odnosu na ostale tranzicijske države u EU, iz srednje Europe i Balkana. U bivšem sustavu, hrvatski BDP rastao je po stopi od 5 posto godišnje, a od osamostaljenja samo 0,7 posto. Dok je Poljska u 22 godine gotovo udvostručila svoj BDP, Hrvatska ga je od 1990. do 2012. povećala za samo 7,9 posto, prema istraživanju Guste Santinija i Sandre Bebek.

Jedan od razloga za masovnu nezaposlenost u Hrvatskoj upravo je propadanje industrije, koju Ministarstvo gospodarstva u toj strategiji želi do 2020. vratiti na stanje prije krize iz 2008., kada je bila 20 posto veća nego danas. Radoš je rekao da je najvažnije osigurati stabilne uvjete za rad gospodarstva i ulaganja, uskladiti obrazovani sustav s gospodarskim ciljevima te povećati konkurentost industrije za gotovo 69 posto. Ukratko, treba stvoriti društveno okružje, uvjete za promjenu industrijske strukture u korist djelatnosti koje imaju visok povrat na uloženi kapital.

Tako je ova koalicijska vlada, sudeći prema toj strategiji, priznala da industriju više ne može prepuštati stihiji. No, ne treba puno očekivati, jer Ministarstvo gospodarstva i Radoš, barem zasad, nisu jasno rekli tko će biti odgovoran za provođenje te strategije. Iz Radoševe prezentacije naslućuje se da bi odgovorna trebala biti država, odnosno Vlada. To je logično, jer industriju može usmjeravati ponajprije ekonomska politika, putem snažnih poticaja iz državnog proračuna. No, u svim sustavima, pa tako i kapitalističkom, ključnu ulogu također imaju tečajna i monetarna politika. No, Hrvatsku narodnu banku nigdje se ne spominje, kao da više ne postoji.

Hrvatski su dužnosnici, očito, svjesni da naša zemlja već 20 godina nema suverene tečajne i monetarne politike, te da je ulaskom u EU, na tri godine, ograničen i fiskalni suverenitet države. No, također moraju biti svjesni da bez velikih proračunskih poticaja gospodarstvu i bez aktivne monetarne politike ne mogu preokrenuti ekonomsko stanje, pogotovo u krizi. Bez aktiviranja tih državnih poluga, industrijska strategija ostat će mrtvo slovo na papiru.