Amerikanci strahuju od ponavljanja pogrešaka koje su raspirile najveću ekonomsku krizu u modernoj povijesti, Veliku depresiju, nakon kraha burze 1929. godine. Upravo zato je američka središnja banka (Fed) prekjučer opet odgodila podizanje kamatne stope, sugerirajući time da gospodarstvo u SAD-u i svijetu nije čvrsto stalo na noge, iako je od početka Velike recesije prošlo već osam godina.

Krizu iz 2007. godine, koja je planula u jesen 2008., Fed je uspio ublažiti izvanrednim mjerama koje su Amerikanci naučili u tridesetim godinama prošloga stoljeća: uz pomoć masovnog tiskanja novca i niskog kamatnjaka – koji se već više od osam godina kreće blizu nule.  Američko gospodarstvo se od 2010. oporavilo, a nezaposlenost se prepolovila i pala na današnjih 5 posto. Stoga je Fed potkraj 2014. prestao tiskati novac, nakon što je poplava dolara izazvala prenapuhane cijene na burzama. Već dugo Fed najavljuje i postupno vraćanje kamatne stope na tri-četiri posto, što bi u kombinaciji s obustavom tiskanja novca označilo normalizaciju stanja i izlazak iz krize.

Međutim, u sličnoj situaciji SAD se našao i 1937., za predsjednika Franklina Roosevelta. Osam godina nakon početka krize, kao i danas, američke su vlasti ocijenile da su nevolje prošle. Politika New Deala, na kojoj je Roosevelt 1933. dobio izbore, dala je pozitivne rezultate. No, burze su se prenapuhale, a vlada je uvela mjere proračunske štednje, kao i danas. Fed je 1937. podignuo kamatnu stopu. To je bila velika pogreška, jer je izazvala pad SAD-a u novu recesiju.

Američki Fed, očito, nešto je naučio iz povijesti i sada puše na hladno, to više što je situacija u današnjem globaliziranom svijetu puno složenija. Najprije, američki ekonomisti upozoravaju da je njihovo gospodarstvo ostalo ranjivo i da većina građana uopće nije osjetila gospodarski oporavak, jer radi za relativno sve manje plaće, pa se sve više zadužuje.

S druge strane, ekonomisti vjeruju da bi Fedovo podizanje kamata potpalilo krizu u cijelom svijetu. Dramatično usporavanje kineskog gospodarstva već povlači za sobom padanje u recesiju zemalja u razvoju i masovni bijeg kapitala u SAD, a dolar jača u trenutku kad su dugovi država, poduzeća i građana u svijetu najveći u 200 godina, prema podacima MMF-a. Drugim riječima, cijela konstrukcija gospodarskog oporavka proteklih godina, u SAD-u i svijetu, stoji na klimavim nogama, jer se ograničila na akciju centralnih banaka.

Središnje banke imaju strahovitu moć u borbi protiv krize, ali očito nisu svemoćne. Glavnu stvar tek moraju napraviti političari i države, tako da povećaju kontrolu nad kapitalom i usmjere ga u gospodarske svrhe, umjesto da se vrti po burzama i napuhuje sam sebe.

Od tisuća milijarda dolara, eura i drugih valuta, koje su središnje banke natiskale nakon 2008. godine, najviše je koristi imala manjina, a vrlo malo je završilo u gospodarstvu i kod građana. Onima kojima najviše treba, kapnulo je najmanje ili gotovo ništa. Fed je s razlogom bojažljiv i oprezan. Našao se u slijepoj ulici. Potrošio je municiju protiv krize. Međutim, ako ukine izvanredne mjere i proglasi kraj krize, mogao bi je obnoviti.