Još prije nekoliko tjedana malo je tko u Hrvatskoj vjerovao da će europski kreditori – najbogatije zemlje na čelu s Njemačkom – morati popustiti Grčkoj koja od početka godine traži otpis dijela dugova i prestanak politike stezanja remena. No, stvari su se promijenile nakon referenduma grčkog naroda, koji je podržao svoju vladu.

Mnogi su smatrali da Grčkoj nema druge nego pokoriti se neumoljivim kreditorima, uz koje su se poslušno svrstali prvi ljudi svih ključnih europskih institucija – Europske komisije, parlamenta, euroskupine i središnje banke, koja je uskraćivanjem likvidnosti grčkim bankama svjesno poticala stvaranje kaosa u toj zemlji uoči referenduma. No, bolje upućeni znali su da Grčka i njezin narod nisu sami.

Prijelomni trenutak nastupio je početkom tjedna kad je predsjednik SAD-a Barack Obama nazvao njemačku kancelarku Angelu Merkel i »zamolio« je da razmotri olakšavanje tereta duga Grčkoj, te kad su taj isti prijedlog otvoreno podržale Francuska i Italija. Njemački mediji objavili su da je kancelarku »netko« podsjetio da su i toj državi 1953. bili otpisani golemi dugovi.  

Sile pobjednice u Drugome svjetskom ratu su Londonskim sporazumom iz 1953. godine Njemačkoj otpisale više od 50 posto dugova, a istodobno je dobila pomoć iz Marshallova plana, kako bi obnovila porušeno gospodarstvo. Njemačka nije bila dužna obvezno otplaćivati ni ostatak duga, već samo u godinama kad ostvari izvoz veći od uvoza. Rata nije mogla biti veća od tri posto zarade na izvozu. Pobjednicama je bilo u interesu da od Njemačke kupuju što više proizvoda i pomažu joj izvoz, jer im je to jamčilo otplatu kredita. Tadašnji kreditori Njemačke bili su zainteresirani za njezino podizanje i razvoj, a današnje kreditore Grčke zanima samo to kako iz dužnika iscijediti što više novca, makar mu odrali kožu. To je i smisao politike štednje koju službeni Berlin, putem Europske komisije, nameće i ostalim dužnicima.

Mnogim Nijemcima ne sviđa se usporedba s 1953. godinom. Tvrde da su se vremena promijenila. Možda i jesu, ali teret dugova Grčke i drugih dužnika najveći je u povijesti. Zna se da ga dužnici nikad neće moći vratiti. Otpis dugova je oduvijek bio mjera pomoći zemljama zahvaćenima krizom. Njemačka bi trebala za to imati sluha i zato što analize pokazuju da je upravo ona najveći dobitnik uvođenja eura, odnosno monetarne unije, koji su skrojeni prema njezinim interesima.

Mediteranske države, koje su nepromišljeno prihvatile euro, postale su gubitnicima, jer su izgubile konkurentnost i radna mjesta. Rastući vanjskotrgovinski manjkovi na računima Mediteranaca pretvorili su se u rastući njemački višak. Mediteranci su se sve više zaduživali, a kredite su dobivali upravo od Njemačke i ostalih dobitnika, iz njihova viška. Ono što se od uvođenja eura prelilo prema Njemačkoj, mediteranskim zemljama pretvorilo se u minuse i dugove.

Kao uvjet za smanjenje dugova, Grčka će opet morati prihvatiti neki oblik štednje. Taj je kompromis potreban da bi njemački parlament pristao na otpis dijela dugova Grčkoj. To neće ići lako. Odnosi snaga mijenjaju se u korist dužnika, a mnogi u Njemačkoj nisu na to spremni. Ne žele plaćati sve više. Stoga zagovaraju izbacivanje Grčke iz eurozone. Ako u tome ne uspiju, među Nijemcima će dodatno jačati snage koje zagovaraju odlazak Njemačke iz eurozone. Tako je to kad dobitnici prestaju dobivati.