Europska unija, otkako je izbio sukob grčke vlade i ostalih 18 članica monetarne unije (eurozone, euroskupine), više nije ista. Neovisno o ishodu sutrašnjeg grčkog referenduma o politici štednje, Unija se već našla na prekretnici. Zajednička valuta euro – koji se rodio u Maastrichtu 1991., a počeo se uvoditi nakon 1999. – pokazao se kao prepreka za skladan razvoj zemalja i za njihov izlazak iz krize. Odgovorni čimbenici u EU morat će razmišljati o postupnom reduciranju eurozone, ili raspuštanju eura te naći druga sredstva za jačanje kohezije članica EU-a. Slučaj Grčke pokazuje da će umjetno održavanje i spašavanje eura dovesti do dezintegracije ne samo eurozone nego i EU-a.

Kad se uvodio euro, političari su očekivali da će pridonijeti smanjivanju ekonomskih i drugih razlika među članicama EU-a, pridonijeti tzv. konvergenciji. No, stvari su krenule suprotnim smjerom. Prema rezultatima studije skupine britanskih stručnjaka – koju je prije desetak dana objavio Telegraph – ekonomske razlike između 11 zemalja eurozone, koje su se do 1999. smanjivale, nakon uvođenja eura zapravo su se povećale. Raskorak između Njemačke, Grčke, Italije, Francuske, Portugala, Austrije, Španjolske, Belgije, Nizozemske, Irske i Finske danas je u nekim elementima veći nego 1982. godine, tvrde britanski stručnjaci.  

Odricanjem od nacionalne valute, članice eurozone odrekle su se vlastite monetarne i fiskalne politike, tih klasičnih državnih poluga za izlazak iz krize i poticanje razvoja. Zajedničku politiku sada vode Europska komisija i Europska središnja banka (ESB). No, ista mjera u različitim članicama nema isti učinak. Pacijenti boluju od različitih bolesti, ali Komisija i ESB svima daju iste lijekove, koji jedne čine zdravima, a druge još bolesnijima. Primjerice, Italija je više od 15 godina u ekonomskoj stagnaciji. Dok je većina zemalja nakon 2008. pala u krizu, Njemačka je zabilježila osjetan skok naprijed i spustila nezaposlenost ispod 5 posto. Grčki je BDP istodobno pao 27 posto, a nezaposlenost skočila na više od 25 posto. Grčka je danas u gorem stanju nego na početku liječenja i logično je da odbija jedne te iste lijekove.

Telegraph tvrdi da je najbolja odluka Britanije u 20 godina bila da ne prihvati euro i da zadrži monetarne poluge u vlastitim rukama. Većina zemalja, koja je zadržala te poluge i ima plivajući tečaj – Britanija, Poljska, Mađarska, Češka, Rumunjska – napreduju osjetno brže od eurozone, pokazuju istraživanja. Za one koji su ga prihvatili, euro je danas postao »španjolska čizma«. Monetarna unija sputava im vlastiti, specifičan pristup u borbi protiv ekonomskih nevolja. Euro je uteg i za cijeli svijet, tvrde brojni američki i japanski komentatori, jer članice eurozone bilježe najslabije gospodarske rezultate i velik su rizik za svjetsku ekonomiju.   

Čini se, međutim, da ključni faktori u EU nisu spremni pogledati istini u oči – da su 1991. u temelje EU, umjesto integrativnog sredstva, ugradili potencijalni dinamit. Oni spašavaju euro po svaku cijenu. Ograničavaju demokraciju članica EU i nastavljaju različitim pacijentima propisivati iste lijekove. Promatrači kažu kako je nesmiljeni pritisak kreditora na Grčku, da se pokori njihovim zahtjevima, pokušaj da se spriječe i uplaše slični demokratski pokreti otpora u Španjolskoj, Portugalu ili Irskoj, u kojima se od jeseni održavaju izbori.