Hrvatska je napokon izašla iz recesije, barem u tehničkom smislu, jer je dva tromjesečja za redom zabilježila gospodarski rast. U posljednjem kvartalu prošle godine bruto domaći proizvod (BDP) porastao je 0,3 posto, a u prvom 0,5 posto, na godišnjoj razini. No, taj skromni pomak, koji znači da je Hrvatska prestala gospodarski nazadovati, vlada premijera Zorana Milanovića ne bi trebala tumačiti kao veliku pobjedu. Gospodarsko stanje u Europi i Hrvatskoj vrlo je osjetljivo, oporavak je posvuda slab i nesiguran, pa treba puhati na hladno.
Podsjetimo, tehnički izlazak iz recesije dogodio se i vladi Jadranke Kosor, također u predizbornoj godini. U drugom tromjesečju 2011. hrvatski je BDP zabilježio rast od 0,2 posto, a u trećem od 0,4 posto, prema revidiranim podacima Državnog zavoda za statistiku. Predstavnici Kosoričine vlade godinama su slavili tu pobjedu, tvrdeći da su zemlju u posljednjoj godini mandata izvukli iz recesije. Međutim, kad su se zbrojili svi kvartali, pokazalo se da je BDP tijekom 2011. pao za 0,3 posto. Hrvatska je ostala zarobljena u krizi.
Zanimljivo, oba izlaska iz recesije dogodila su se zbog sličnih razloga. Tijekom Kosoričine vlade, BDP je u dva kvartala 2011. porastao ponajprije zahvaljujući skoku izvoza. Europska unija, naime, tijekom Kosoričina mandata izvlačila se iz recesije, što je pojačalo njezin uvoz iz Hrvatske, u koju je došlo i više stranih turista. No, do kraja 2011. EU je padala u novu recesiju, a s njome i Hrvatska. Od kraja prošle godine i početkom ove, Unija opet pokazuje znakove oporavka, što se upravo odrazilo i na hrvatski BDP.
U oba slučaja, Hrvatsku iz recesije nisu izvukli napori Vlade, nego je oporavak uvezen iz inozemstva. Zapravo, od 2008. godine sve tri hrvatske vlade imale su pogrešan pristup izvlačenju zemlje iz krize, suprotan od pozitivnih iskustava u svijetu u prošlih osam desetljeća. Trebale su tijekom krize povećavati državnu potražnju i potrošnju, uz pomoć središnje banke, kako bi nadomjestile smanjenu potrošnju građana i poduzeća. Umjesto toga, vlasti su smanjivale državnu potrošnju, a HNB je nastavio s monetarnim restrikcijama, zbog čega je gospodarstvo ostalo bez kupaca, a gospodarski pad Hrvatske dodatno je pojačan.
Unatoč tom lošem iskustvu sa stezanjem remena, u hrvatskoj politici nema ozbiljnih znakova zaokreta. Čini se da se pomak dogodio kod Milanovića, koji se u posljednje vrijeme očito ohladio od politike štednje. No, ekonomisti iz HDZ-ova političkog tabora, poput Ivane Maletić i Josipa Budimira, oštro ga zbog toga prozivaju. Odmah se javio i Karl Bildt, koji povremeno obavlja funkciju discipliniranja neposlušnih članica EU, zaprijetivši Hrvatskoj da će doživjeti sudbinu Grčke, ako tako nastavi. Hrvatska narodna banka, pak, odlučno se protivi uvođenju poticajnih mjera za gospodarstvo, kakve od ožujka primjenjuje Europska središnja banka (ESB).
Ironija je sudbine da Hrvatska ove godine očekuje izlazak iz recesije zbog oporavka u EU, a da se u Uniji oporavak očekuje ponajprije zbog poticajnih monetarnih mjera ESB-a i rasta domaće potražnje, a ne zbog stezanja remena i strukturnih reformi. U Hrvatskoj još prevladava mišljenje da će nas iz krize izvući isključivo stranci – tuđi potrošači, svi drugi osim hrvatskih. Nama je namijenjen remen.
