Oni koji ne mogu voditi računa o sebi, ili to ne žele, prisiljeni su na tutorstvo. Europska komisija je ponovno uključila alarm zbog gospodarskog stanja u Hrvatskoj. Upozorila je našu državu da će je staviti pod još jedan specijalni nadzor i pritisak. Nije dovoljno to što Vlada već od početka 2014. pod nadzorom Komisije provodi trogodišnji postupak štednje, odnosno »smanjenja prekomjernog proračunskog deficita« (EDP). Bruxelles nakon svibnja Hrvatskoj prijeti i uvođenjem postupka ispravljanja »makroekonomskih neravnoteža« (MIP), ako mu Banski dvori dotad ne ponude vlastite lijekove, uvjerljivije nego dosad.
Ministar financija Boris Lalovac je rekao da će Vlada vidjeti »što oni traže«. Nema sumnje da će Vlada reći Komisiji da najnoviji znakovi gospodarskog oporavka pokazuju da našoj državi ne treba dodatni nadzor i da može sama sebe vratiti u ravnotežu, kako je to 2013. rekla Slovenija i izbjegla tutorstvo. Isti postupak sada prijeti i Francuskoj, ali se uvođenje kontrole nad Parizom ne čini realnim, jer bi to izazvalo politički potres u Uniji. Hoće li Komisija stoga izabrati malu Hrvatsku da na njoj jača mišiće, tek treba vidjeti.
Hrvatska, dakako, nije u najgorem stanju. Grčka, Portugal i Irska, primjerice, već su doživjele najteži oblik nadzora, kad ih je Unija financijski spašavala, a zauzvrat su morale nemilosrdno štedjeti. Portugal je uspješno završio program financijskog spašavanja, ali sada mu prijeti novi tip nadzora, isti kao i Hrvatskoj. Očito je da mjere štednje nisu pomogle ozdravljenju gospodarstva ni u Portugalu, ni u Grčkoj, ni u Hrvatskoj, niti u ostalim državama koje su u prošlih 10 do 20 godina izbačene iz ekonomske ravnoteže. Stoga Komisija otvara vrata za novi pristup liječenju.
Pojednostavljeno, Komisija je dosad liječila samo probavni sustav. Kako bolesniku nije bilo bolje, pozabavila se pretragom cijelog organizma. Dosad je propisivala samo lijekove za ozdravljenje javnih financija, kroz štednju i reforme, a sada traži lijekove i za ostale neravnoteže koje su, barem što se tiče Hrvatske, dramatične.
Nije riječ samo o naglom rastu javnog duga. Komisija je upalila alarm i zato što Hrvatska ima »neto međunarodnu investicijsku poziciju« od minus 89 posto BDP-a. Crvena lampica pali se kad neravnoteža prijeđe crtu od 35 posto. To znači da Hrvatska spada u velike dužnike, jer su njezine financijske obveze prema svijetu daleko veće od potraživanja. Udio hrvatskog izvoza u ukupnom svjetskom izvozu u pet godina pao je 21 posto, a alarm se pali kad se ravnoteža poremeti za šest posto. Nezaposlenost je u tri godine prosječno iznosila oko 16 posto, a alarm se pali već na 10 posto, upozorava Komisija.
Ljudi u novoj postavi Komisije, očito, otvaraju širi vidik na funkcioniranje gospodarstva. To bi trebalo obeshrabriti one političare, poslodavce i ekonomiste u Hrvatskoj koji već godinama nasrću na državni proračun, a kao lijek za izlazak iz krize propovijedaju isključivo štednju i »strukturne reforme«.
Političari bi trebali gospodarsku krizu u Hrvatskoj napokon sagledati u cjelini. Očekuje se da za glavne ekonomske ciljeve postave povećavanje proizvodnje, zaposlenosti i izvoza – uz pomoć i poticaje iz središnje banke – a da štednju stave u drugi plan. Ako ih na to ne potakne alarm iz Komisije, možda će im alarm uključiti hrvatski građani.
