Danas je poznato da je politika nemilosrdne štednje u EU-u doživjela debakl. Iako je zaustavila rast javnog duga, ta je politika proizvela višestruke ekonomske, socijalne i političke štete. Unazadila je europsko gospodarstvo, koje je počelo dramatično zaostajati za SAD-om, a osobito za Kinom koja se u međuvremenu pretvorila u pokretača malaksalog europskog gospodarstva i jednog od najvećih investitora u EU.

Promašena proračunska štednja nepotrebno je bacila Europu u dvije recesije – onu iz 2009. i 2012. godine – koje su pogodile i Hrvatsku. Dok je američka središnja banka na početku svjetske krize poduzela opsežno monetarno popuštanje i srezala kamate na nulu, europska (ESB) išla je u suprotnom smjeru te povećavala kamate. U kombinaciji s proračunskim štednjom, to je nokautiralo europsko gospodarstvo. Tek 2015. godine ESB je pokrenuo masivno tiskanje novca, uz kresanje kamata na nulu. Sa zakašnjenjem od pet godina za SAD-om, Europa se počela oporavljati od recesije. Međutim, već je bilo kasno. Europu je zahvatila visoka nezaposlenost. Ekonomski problemi pretvorili su se u socijalne, a socijalni su prerasli u političke, što dovodi do sukoba među članicama eurozone. Europa je preplavljena novim pokretima koji žele promijeniti vladajući poredak, način kako funkcioniraju EU i zajednička valuta euro.

Usprkos debaklu proračunske štednje, ona se u EU nastavlja i danas, iako u ublaženoj mjeri. Usprkos poukama iz Velike depresije iz 1930-ih godina, iz koje su se zemlje izvukle pojačanom državnom intervencijom u gospodarstvu, najutjecajniji ljudi u Uniji ne smatraju potrebnim učiniti zaokret. Stoga eurozona i EU dočekuju nove gospodarske nevolje nepripremljeni. Europska središnja banka ispucala je svoje streljivo protiv krize, a Europska komisija i države oklijevaju uporabiti proračunsko streljivo, koje im je jedino preostalo. Boje se da će tako povećati dugove i deficite – iako je bez njih nemoguće spriječiti recesiju. Deficiti su im važniji od stanja u gospodarstvu.

Stoga nije iznenađenje što se eurozona u posljednjih desetak godina pretvorila u područje najsporijeg gospodarskog rasta u svijetu. Eurozona je postala uteg na nogama ne samo sebi, nego i globalnom gospodarstvu. Postala je jedno od najvećih potencijalnih žarišta nove svjetske krize, pa nije čudno što se Bloomberg, MMF, OECD i ostali sve češće »petljaju« u njezine poslove. Kako kaže poslovica, ne laje pas zbog sela, nego zbog sebe.