Nakon ujedinjenja Njemačke 1989. – 1990. godine, više od milijun istočnih Nijemaca otišlo je živjeti u zapadni dio zemlje. Uglavnom su to bili mladi, poduzetni i ambiciozni ljudi. Za one koji su ostali na istoku, nekima je to značilo više slobode i blagostanja, a drugi su doživjeli veliko razočaranje. Prema nekim procjenama, nakon ponovnog ujedinjenja zemlje, veliki broj istočnih Nijemaca ostao je bez posla, a više od 8.500 istočnonjemačkih tvrtki bilo je privatizirano ili likvidirano od strane vladine agencije za restrukturiranje gospodarstva.

Danas, 30 godina kasnije, još uvijek postoje velike razlike između istočnog i zapadnog dijela Njemačke. To pokazuju i rezultati koje je objavio Institut za populaciju i razvoj iz Berlina. Istočni Nijemci još uvijek su u prosjeku manje zadovoljni od zapadnih Nijemaca, u manjem postotku odazivaju se na izbore i manje zarađuju. Njihove prosječne mjesečne plaće već godinama ostaju na razini tri četvrtine zapadne prosječne plaće. Ni nakon tri desetljeća, produktivnost mnogih istočnonjemačkih tvrtki ne može se mjeriti sa kolegama u zapadnom dijelu zemlje. Ekonomska snaga istočnih zemalja (Landova) zaostaje za oko trećinu u odnosu na zapadne. Na zapadu se nezaposlenost kreće od 3 do 5 posto, dok je ta brojka na istoku trostruko veća (15 do 18posto). Prisjetimo se da je na istoku, prije ponovnog ujedinjenja, nezaposlenost bila praktički – nula posto.

​​Prema podacima koje je objavio EMNID u srpnju protekle godine, 24 posto birača u istočnoj Njemačkoj na saveznim izborima glasovalo bi za desnicu Alternative für Deutschland/Alternativu za Njemačku (AfD). Na zapadu bi za tu stranku glasovalo upola manje – 12 posto. Mnogi građani iz bivšeg DDR-a su razočarani. Istočni Nijemci danas čine 17 posto ukupnog stanovništva zemlje, a samo 1,7 posto obnaša najistaknutije dužnosti u gospodarstvu, politici i administraciji. Njemačka također ostaje podijeljena oko pitanja imigracija. Osim toga, ono što bitno utječe na produbljivanje političke krize u Njemačkoj, jeste nagli uspon AfD-a i sve ozbiljniji problemi koji potresaju vladajuću stranku – demokršćane (CDU).

Dok je u zapadnom dijelu Njemačke porast utjecaja Zelenih sve izraženiji, biračko tijelo na istoku zemlje priklanja se krajnjoj desnici AfD-u.

​Može li kancelarka Angela Merkel spasiti situaciju u zemlji, nakon što se povukla sa dužnosti predsjednice CDU-a? U povodu tridesete obljetnice ponovnog ujedinjenja, zemlja je i dalje podijeljena duž starih granica. Problem je osjetljive prirode, posebice nakon jačanja veze između AfD-a i ekstremnih/nasilnih neonacista, što je postalo evidentno tijekom rasističkih nemira u Chemnitzu još u ljeto 2018. godine. Francusko-njemačka spisateljica Géraldine Schwarz, autorica knjige s kojom je osvojila europsku nagradu za knjigu 2018. godine, komentira rezultate izbora u Saksoniji i Brandenburgu, koji su potvrdili jačanje AfD-a. Ističe da je riječ o regijama u bivšem DDR-u koje u prošlosti nisu navikle na etnički, kulturni i vjerski multikulturalizam. Jedini stranci koji su dolazili u Istočnu Njemačku bili su Azijci i Afrikanci iz komunističkih zemalja. AfD sada u potpunosti odbacuje imigrantsku politiku kancelarke Angele Merkel. Stranka želi promijeniti njemački Ustav kako bi se na drukčiji način rješavalo pitanje stjecanja azila stranaca.

​Stvar se posebno zakoplicirala nakon ostavke Annegret Kramp-Karrenbauer, predsjednice CDU-a, koja je potaknuta rastom simpatije unutar CDU-a prema krajnjoj desnici, odnosno AfD-u. Glavni problem nije samo u tome što se unutar CDU-a neki kolebaju oko mogućeg koaliranja s AfD-om, već što su rezultati jednog istraživanja javnoga mnijenja pokazali, da čak 49 posto ispitanika smatra da CDU ne bi trebao isključiti suradnju s AfD-om! Drugim riječima, na pomolu je prava revolucija unutar CDU-a. ​Stvar se posebice zakomplicirala nakon skandala na lokalnim izborima u Thüringenu, gdje je liberal Thomas Kemmerich na veliko iznenađenje izabran za predsjednika pokrajinske Vlade. Kako bi se oslobodili ljevičarskog kandidata stranke Die Linke, koja je pojedinačno najmoćnija u toj saveznoj državi, predstavnici CDU-a su glasali za liberala Kemmericha zajedno sa AfD-om. Jednostavno prekoračili su dopuštenu granicu.

Kemmerich je zatim morao dati ostavku nakon intervencije Angele Merkel, što je nečuveno za njemački parlamentarni sustav. U toj najmanjoj saveznoj državi koja broji 2,2 milijuna stanovnika, živi 23 posto protestanata, 8 posto katolika i 69 posto onih koji su se izjasnili da ne pripadaju niti jednoj konfesiji. Način kako je ostvarena većina, ima dalekosežne posljedice na cjelokupan politički život u Njemačkoj. Bivša predsjednica CDU-a Kramp-Karrenbauer izjavila je da više nema potpunu stranačku podršku. To su potvrdili i najnoviji događaji u Turingiji, kada je izrijekom naredila delegatima CDU-a da ne surađuju s AfD-om. Nakon slučaja u Tirinškoj saveznoj državi i ostavke predsjednice CDU-a, politička nestabilnost Njemačke mogla bi postati ozbiljan problem za cijelu Europu. Što će sada poduzeti kancelarka Angela Merkel ako će pojedini članovi CDU-a i dalje pokazivati sklonost koaliranja s AfD-om i njezinim čelnikom Björnom Höckeom? U podružnici AfD-a u Turginiji, već duže vrijeme dominira agresivno nacionalističko krilo stranke. Njezin vođa Björn Höcke, na spomeniku holokausta svojedobno je napisao: »Ovo je spomenik srama« i pozvao na »zaokret od 180 stupnjeva« kada je riječ o tumačenju nacističke prošlosti. Turginija iz bivšeg DDR-a donedavno je bila jedina savezna država koju kontrolira lijeva stranka.

​AfD je osnovana 2013. godine – u početku kao stranka protiv eura, ali je ubrzo, tijekom imigrantske krize 2015. godine, preusmjerila svoje djelovanje na imigraciju i islam. Prije dvije godine, AfD je šokirala njemački politički establišment, koji je veoma osjetljiv na nacističku prošlost zemlje, kada je na općim izborima osvojila 12,6 posto glasova. Šefica AfD-a, Alice Weidel, tvrdi da je Njemačka danas »islamizirana«. Ova ultradesničarska stranka, već je postigla jedan od svojih ključnih ciljeva. Uspjela je u Turingiji ozbiljno poljuljati stabilnost »velike koalicije« između CDU-a i socijaldemokrata (SPD). Sada AfD postaje treća najveća politička grupacija u Bundestagu (njemačkom parlamentu), koja pretežito zastupa nezadovoljne istočne Nijemce. Ukratko, njezin rast i popularnost sve više počiva na strahovima velikog broja građana o tome kakva će biti njihova budućnost.

Skandal u Turingiji pokazao je prve ozbiljne napukline unutar CDU-a, što bi uskoro moglo zahvatiti i sam vrh stranke. Prema mišljenju Instituta za međunarodne političke studije, to bi mogao biti prvi korak prema konzervativnom zaokretu stranke, što su najavili i mnogi politički analitičari. Njemački tisak govori o »političkom potresu« i »zemlji u šoku«. Otprilike 18.000 ljudi okupilo se u Erfurtu, glavnom gradu Turingije, kako bi prosvjedovali protiv političke suradnje demokršćana s AfD-om. Ljevica je u toj saveznoj državi još uvijek najmoćnija stranka, no trenutačno nema potrebne većine za formiranje pobjedničke koalicije.

AfD je zauzela drugo mjesto na lokalnim izborima prošle godine u Saksoniji i Brandenburgu, na kojima su pobijedili konzervativci (CDU) s 27,5 posto glasova i socijaldemokrati (SPD) s 22,5 posto. Obje države/landovi nalaze se na prostoru bivšeg DDR-a.

​Iako su Zeleni sada u velikom usponu u zapadnom dijelu Njemačke, AfD postupno postaje vladajuća politička opcija na istoku zemlje. To je za mnoge postalo šokantno, jer veze između AfD-a i nasilnih neonacista postaju iz dana u dan sve očitije, posebice nakon rasističkih nemira u Chemnitzu (bivši Karl-Marx-Stadt) u ljetu 2018. godine. AfD je vremenom usvojila antiislamsku politiku. Njezin izborni manifest sadržavao je jasnu poruku: »Islam ne pripada Njemačkoj«. Prošlog rujna sud je donio presudu kojom se čelnik AfD-a Björn Höcke, može legalno imenovati fašistom, jer se takva ocjena »temelji na provjerljivim činjenicama«. U svibnju 2018. godine, sud je svojom odlukom dopustio Höckeu da ostane u stranci, unatoč kontroverznim izjavama o kulturi sjećanja na holokaust.

​Što će sada učiniti Socijaldemokratska stranka (SPD)? Hoće li se povući iz »velike koalicije« zbog suradnje CDU-a s AfD-om? Njemačka je sada na raskrižju. BDP je lani porastao samo za 0,6 posto, a podjele unutar vladajućih demokršćana mogle bi ozbiljno ugroziti ne samo ukupnu stabilnost Njemačke, već i EU u cjelini.