Teško je ne složiti se s ocjenom da je alternativa fosilnim gorivima neophodna, a još je lakše nadati se da će Hrvatska biti važan igrač u toj energetskoj priči
Dok stvari idu dobro i dok nema energetskih poremećaja na tržištu, većina ljudi odmahuje rukom na teme kao što su korištenje alternativnih izvora energije. Svi znaju da je planet Zemlja u kritičnom razdoblju i da je potrebna energetska renesansa kako bismo zaustavili negativne energetske trendove zbog kojih je prema mišljenju stručnjaka došlo do globalnog zatopljenja. Uvijek se čini da je riječ o znanstvenim fantazijama pa ljudi ne žele razbijati glavu. I krenu k benzinskim crpkama natočiti gorivo ako je cijena podnošljiva i ako goriva ima. Slično je i kada je riječ o korištenju plina ili električne energije. A onda je došao rat u Ukrajini koji je zorno pokazao koliko je Europa ovisna o ruskom plinu i nafti. Energetska ovisnost uzrokuje političku ovisnost pa je i jedna Njemačka bila u čudu što i kako napraviti nakon što je Sjevernim tokom prestao teći plin. Nakon što je plinovod uništen, a tko je i zašto napravio tu diverziju, nitko se ne izjašnjava. Iako je provedeno nekoliko istraga pa valja nagađati tko je od svega imao najviše koristi. U svakom slučaju za bilo kakvu neovisnu politiku potrebna je energetska neovisnost. Kao što je ona bitna za velike zemlje, bitna je i za malu Hrvatsku. Pokazao je to primjer LNG terminala u Omišlju. Godinama se taj projekt usporavao, te bit će pa neće, da bi se na kraju projekt realizirao uz dosta protivljenja ekološki osviještene lokalne zajednice.
Kada je počeo rat u istočnoj Europi, Hrvatska je odmah počela svijetliti crvenom bojom na energetskoj mapi Europe kao jedno od rješenja za nadomještanje ruskog plina. Preko Omišlja ne snabdijeva se samo Hrvatska, već je Omišalj postao važan i Mađarima i Sloveniji. Svi su izgledi da bi dodatnim ulaganjem u povećanje kapaciteta LNG terminala i kapaciteta plinovoda Hrvatska dodatno dobila na energetskoj težini. Nedaleko od Omišlja je i riječka rafinerija čija je važnost postala također izuzetno bitna jer je riječ o jedinoj preostaloj hrvatskoj rafineriji. Mnogi su se znojili kada su čelni ljudi Ine i MOL-a donijeli odluku da će u vrijeme energetske krize krenuti modernizacija postrojenja. No, tu je riječ o klasičnim karbonskim energentima koje Europska unija nastoji zamijeniti alternativnim izvorima energije. Hrvatska ima komparativne prednosti kada je riječ o solarnoj energiji, ali i energiji koju proizvode vjetroelektrane. Ipak, prava energetska revolucija će biti korištenje vodika kao izvora energije. Sada se to čini kao daleka budućnost. Ma koliko ta budućnost izgledala daleko, od nekuda se mora početi kako bi do 2050. godine, a što je određeno kao cilj, vodik zamijenio fosilna goriva. Zato je dobro da je Hrvatska krenula i u tu pozitivnu energetsku priču na vrijeme u sklopu projekta Doline vodika Sjeverni Jadran i u suradnji s talijanskom regijom Friuli Venezia Giulia i Republikom Slovenijom. »Cilj suradnje je osigurati vidljivost unutar Europske unije te osigurati vodeću poziciju ove tri države unutar jugoistočne Europe koja još uvijek nema dovoljno razvijen potencijal za proizvodnju i korištenje obnovljivog vodika«, objašnjavano je krajem 2021. godine, kada još nitko nije mogao ni zamisliti da će se tri mjeseca kasnije promijeniti apsolutno sve na političkoj i energetskoj mapi svijeta.
Zato veseli da je Partnerstvo za čisti vodik odobrilo ukupno devet projekata Dolina vodika koji će biti bespovratno sufinancirani u iznosu od 105,4 milijuna eura, a za projekt Dolina vodika Sjevernog Jadrana osigurano je 25 milijuna eura. Ministar gospodarstva i održivog razvoja Davor Filipović podsjeća da Hrvatska ima Strategiju za vodik do 2050. godine i uvjeren je da je projekt Dolina vodika Sjeverni Jadran prvi korak u njezinoj provedbi.
– Moramo biti svjesni da bi vodik, koji će se većinom proizvoditi u Europi, mogao postati značajan izvor energije i snažan alat za smanjenje ovisnosti o uvozu energije kao jedno od najvažnijih pitanja kada govorimo o poticanju gospodarstva Europske unije. Naš je cilj jasan: želimo biti važan globalni igrač uz čisto i održivo gospodarstvo, poručio je Filipović.
Teško je ne složiti se s ocjenom da je alternativa fosilnim gorivima neophodna, a još je lakše nadati se da će Hrvatska biti važan igrač u toj energetskoj priči. Zato valja nama iz Doline suza u Dolinu vodika poći.
Damir Cupać
Iz Doline suza u Dolinu vodika
Damir Cupać
01. veljača 2023 13:14
REUTERS
Teško je ne složiti se s ocjenom da je alternativa fosilnim gorivima neophodna, a još je lakše nadati se da će Hrvatska biti važan igrač u toj energetskoj priči
Dok stvari idu dobro i dok nema energetskih poremećaja na tržištu, većina ljudi odmahuje rukom na teme kao što su korištenje alternativnih izvora energije. Svi znaju da je planet Zemlja u kritičnom razdoblju i da je potrebna energetska renesansa kako bismo zaustavili negativne energetske trendove zbog kojih je prema mišljenju stručnjaka došlo do globalnog zatopljenja. Uvijek se čini da je riječ o znanstvenim fantazijama pa ljudi ne žele razbijati glavu. I krenu k benzinskim crpkama natočiti gorivo ako je cijena podnošljiva i ako goriva ima. Slično je i kada je riječ o korištenju plina ili električne energije. A onda je došao rat u Ukrajini koji je zorno pokazao koliko je Europa ovisna o ruskom plinu i nafti. Energetska ovisnost uzrokuje političku ovisnost pa je i jedna Njemačka bila u čudu što i kako napraviti nakon što je Sjevernim tokom prestao teći plin. Nakon što je plinovod uništen, a tko je i zašto napravio tu diverziju, nitko se ne izjašnjava. Iako je provedeno nekoliko istraga pa valja nagađati tko je od svega imao najviše koristi. U svakom slučaju za bilo kakvu neovisnu politiku potrebna je energetska neovisnost. Kao što je ona bitna za velike zemlje, bitna je i za malu Hrvatsku. Pokazao je to primjer LNG terminala u Omišlju. Godinama se taj projekt usporavao, te bit će pa neće, da bi se na kraju projekt realizirao uz dosta protivljenja ekološki osviještene lokalne zajednice.
Kada je počeo rat u istočnoj Europi, Hrvatska je odmah počela svijetliti crvenom bojom na energetskoj mapi Europe kao jedno od rješenja za nadomještanje ruskog plina. Preko Omišlja ne snabdijeva se samo Hrvatska, već je Omišalj postao važan i Mađarima i Sloveniji. Svi su izgledi da bi dodatnim ulaganjem u povećanje kapaciteta LNG terminala i kapaciteta plinovoda Hrvatska dodatno dobila na energetskoj težini. Nedaleko od Omišlja je i riječka rafinerija čija je važnost postala također izuzetno bitna jer je riječ o jedinoj preostaloj hrvatskoj rafineriji. Mnogi su se znojili kada su čelni ljudi Ine i MOL-a donijeli odluku da će u vrijeme energetske krize krenuti modernizacija postrojenja. No, tu je riječ o klasičnim karbonskim energentima koje Europska unija nastoji zamijeniti alternativnim izvorima energije. Hrvatska ima komparativne prednosti kada je riječ o solarnoj energiji, ali i energiji koju proizvode vjetroelektrane. Ipak, prava energetska revolucija će biti korištenje vodika kao izvora energije. Sada se to čini kao daleka budućnost. Ma koliko ta budućnost izgledala daleko, od nekuda se mora početi kako bi do 2050. godine, a što je određeno kao cilj, vodik zamijenio fosilna goriva. Zato je dobro da je Hrvatska krenula i u tu pozitivnu energetsku priču na vrijeme u sklopu projekta Doline vodika Sjeverni Jadran i u suradnji s talijanskom regijom Friuli Venezia Giulia i Republikom Slovenijom. »Cilj suradnje je osigurati vidljivost unutar Europske unije te osigurati vodeću poziciju ove tri države unutar jugoistočne Europe koja još uvijek nema dovoljno razvijen potencijal za proizvodnju i korištenje obnovljivog vodika«, objašnjavano je krajem 2021. godine, kada još nitko nije mogao ni zamisliti da će se tri mjeseca kasnije promijeniti apsolutno sve na političkoj i energetskoj mapi svijeta.
Zato veseli da je Partnerstvo za čisti vodik odobrilo ukupno devet projekata Dolina vodika koji će biti bespovratno sufinancirani u iznosu od 105,4 milijuna eura, a za projekt Dolina vodika Sjevernog Jadrana osigurano je 25 milijuna eura. Ministar gospodarstva i održivog razvoja Davor Filipović podsjeća da Hrvatska ima Strategiju za vodik do 2050. godine i uvjeren je da je projekt Dolina vodika Sjeverni Jadran prvi korak u njezinoj provedbi.
– Moramo biti svjesni da bi vodik, koji će se većinom proizvoditi u Europi, mogao postati značajan izvor energije i snažan alat za smanjenje ovisnosti o uvozu energije kao jedno od najvažnijih pitanja kada govorimo o poticanju gospodarstva Europske unije. Naš je cilj jasan: želimo biti važan globalni igrač uz čisto i održivo gospodarstvo, poručio je Filipović.
Teško je ne složiti se s ocjenom da je alternativa fosilnim gorivima neophodna, a još je lakše nadati se da će Hrvatska biti važan igrač u toj energetskoj priči. Zato valja nama iz Doline suza u Dolinu vodika poći.