Nakon dva mjeseca rasprava o gospićkom opasnom otpadu, danas o oporabi dijela neopasnog otpada iz Gospića raspravlja Skupština Istarske županije, a tenzije su toliko visoke da bi mogle završiti »barikadama« na cestama prema cementarama koje bi trebale oporabljati otpad, dodatnim rasulom u IDS-u ili pak odbacivanjem Vladinog rješenja da se neopasni otpad zbrine u cementarama. Dakle, ovo je trenutak kad se pitanje 650 tona neopasnog otpada iz Gospića pretvara iz tehničkog u izrazito političko pitanje. Vlada je 10. rujna odredila Holcim Hrvatska i Nexe za uklanjanje, transport i energetsku oporabu otpada, uz rok od 45 dana, nakon što je prethodni postupak javne nabave postao neprovediv odustajanjem odabranog ponuditelja. Za Koromačno je predviđen dio otpada, dok je drugi dio namijenjen Našicama. Vlada pritom inzistira da je riječ o neopasnom otpadu, da će se postupati u skladu s dozvolama i da će svaka pošiljka biti kontrolirana. Ključni problem za Vladu jest što je ovo pravno-operativno rješenje koje se dugo čekalo – barem mjesec dana krize u javnosti – proizvelo politički otpor na terenu.

U Istri se protivljenje više ne svodi na pojedince ili lokalne inicijative – IDS traži da se Vladina odluka u dijelu koji se odnosi na Koromačno stavi izvan snage, SDP predlaže sličan zaključak, a o temi će raspravljati svi klubovi vijećnika. Župan Boris Miletić i čelnici Labinštine također su se usprotivili oporabi gospićkog otpada u Koromačnu, i to s porukom da – opet – Zagreb o Istri odlučuje bez Istre. IDS pokušava pitanje postaviti kao problem regionalne autonomije i uključivanja lokalne zajednice, dok SDP dodatno otvara pitanje transparentnosti analiza i kriterija prema kojima će se otpad prihvaćati. Vlada i HDZ s druge strane, ponudili su konkretno rješenje koje može završiti priču barem o tom dijelu otpada koji je u kategoriji »neopasnog« – ali evo ni to neće ići lako na terenu.

Posebno važan novi element je stručna dvojba o kvaliteti konkretnog otpada. Stručnjak Renato Šarc ističe za naš list da dostupne analize pokazuju odstupanja pojedinih parametara te da materijal ne pokazuje karakteristike goriva iz otpada ujednačene i osigurane kvalitete, nego heterogenog otpada s ograničavajućim parametrima za uporabu u cementnoj industriji – što je teoretsko upozorenje, ne i konačni zaključak u praksi. To ne znači, dakle, automatski da je oporaba nemoguća, ali otvara pitanje može li se cijela količina doista prihvatiti pod uvjetima koji vrijede za cementare. Drugi dio ove priče jest onaj koji će se vaditi iz rukava na samoj sjednici, a to je da je Šarc svojedobno bio blizak suradnik tadašnjeg ministra Mihaela Zmajlovića u SDP-ovoj Vladi – opet je dakle sve politizirano, a ekspertiza pada u drugi plan. Ako se analizira tko bi mogli biti politički dobitnici, odnosno gubitnici ove situacije, svakako se može zaključiti da IDS dobiva temu na kojoj može okupiti različite političke aktere oko zajedničkog istarskog interesa.

No, labav je to kompromis unutar stranke, s obzirom na to da je Dalibor Paus već ranije bio iskoračio kontra stava centrale – opet. Tek nakon su se uspjeli na jedvite jade dogovoriti da su svi zajedno – protiv Vladine odluke. SDP dobiva mogućnost da pitanje zaštite okoliša pretvori u nacionalni politički pritisak, no s rizikom da s političkom megalomanijom tipa »postavit ćemo barikade na ceste«, postignu za sebe kontraefekt. Župan Boris Miletić dobiva prostor za snažno zastupanje interesa Istre, ali istodobno ulazi u otvoreniji odnos sa središnjom vlašću. Vlada dobiva argument da je pronašla zakonito i operativno rješenje, ali politički gubi dio kontrole nad pričom. Može li Vladin plan propasti? Može, ali zasad nije propao. Skupština može stvoriti politički pritisak, ali za stvarno zaustavljanje Koromačna morat će se pojaviti i konkretan stručni ili operativni razlog, odnosno alternativni kapacitet za zbrinjavanje tog dijela otpada. U suprotnom, Vlada može inzistirati da ima odluku, rok od 45 dana i tvrtke s odgovarajućim dozvolama. Kao i obično u Hrvatskoj, svatko želi dobar signal na mobitelu – ali ne i repetitor. Svatko želi odlagati otpad – ali ne želi spalionicu. Svatko želi radna mjesta – ali ne želi tvornice. Danas će političari u Istri pokušati riješiti taj rebus.