Nespojivost dužnosti jedan je od izuma hrvatske politike u zadnjih nekoliko desetljeća. Točnije, način na koji se u Hrvata upražnjava ovaj pravni institut zaista je ponudio i još uvijek nudi niz bizarnosti, nategnutih pravnih rješenja, a sada, čini se, i izravno kršenje zakona. Naime, iako aktualni Zakon, kao i onaj prijašnji uz zanemarive stilske razlike, jasno govori da netko ne može istovremeno biti pročelnik na razini županije i zamjenica gradonačelnika u županijskom središtu, resorno Ministarstvo je na korak da da objašnjenje da je nešto slično ipak moguće. Da zamjenica gradonačelnika Siska Sanja Mioković istovremeno može ostati županijska pročelnica. Čudna je to priča, pomalo bizarna. Naprosto još jedan takav slučaj u moru bizarnosti koje je dosad već proizvela lokalna samouprava u Hrvata. Ali ne samo ona. Ako se ipak radi o očitom raskoraku sa Zakonom, u Hrvatskoj političkoj praksi postoji i puno slučajeva dužnosti koje bi trebale biti nespojive, ali ih je zakon političkom voljom i lijevih i desnih ipak spojio.

Recimo, klasična je priča da gradonačelnik istovremeno može biti i saborski zastupnik. Bezbroj je takvih primjera bilo dosad, a ima ih i u ovom sazivu Sabora. I potpuno je u skladu sa Zakonom. I kada su se vlasti i saborske većine mijenjale, ova je odredba i dalje opstajala. I opstoji i danas. Na ovaj način Sabor, dakle tijelo koje je donijelo takav Zakon, dezavuira samog sebe. Jer priznaje da je posao saborskog zastupnika na način kako ga je definirala i još uvijek ga definira parlamentarna praksa zapravo jedna bezvezna i banalna dužnost. Koja se eto može obavljati bez problema uz vođenje nekog grada. Naravno, u Hrvatskoj ima i malenih gradova koji su to samo formalno, pa njihovo vođenje možda i nije tako složen posao. Ali opet i to zahtijeva vrijeme, a kamoli kada se radi o nekom većem ili velikom gradu. Posao jednog parlamentarca trebao bi biti nešto ozbiljno, nešto što zahtijeva cijelog čovjeka cijeli radni dan, i to tijekom cijelog tjedna. Čak i vikendom. Ako se taj posao želi raditi kako treba, onda se nema i ne bi trebalo imati vremena za još jedan. Posebno ne ako se taj drugi sastoji od vođenja nekog grada, sa svim problemima i zadacima koje ta dužnost podrazumijeva. Međutim, u Hrvatskoj to prolazi.

Za loš imidž Sabora u domaćoj javnosti najviše su krivi mediji koji građanima već desetljećima potpuno pogrešno objašnjavaju da je mjera dobrog rada nekog parlamenta to da je sabornica puna. A da kada je poluprazna, da se onda ništa ne radi. Što je, naravno, potpuno pogrešno. Ali za loše mišljenje građana odgovoran je i sam Sabor. Da se tamo ne radi, previše govori i činjenica da zastupnik ako želi ima vremena u fušu raditi i kao gradonačelnik. Cijela je ta priča tim bizarnija jer župani ne mogu biti zastupnici. Iako je opće uvjerenje da je lakše biti župan nego gradonačelnik nekog osrednjeg, a kamoli većeg grada.

Sveučilišni profesori i liječnici također imaju pravo paralelno raditi taj svoj posao i biti saborski zastupnici. Bio je jedan liječnik u Saboru, divan čovjek kojeg su ljudi u njegovom kraju obožavali jer je izvrsno i pošteno radio svoj posao, ali koji se u Saboru praktički pojavljivao samo petkom, kada je bilo glasovanje. Pa bi onda to odradio, a poslije bi novinarima s kojima je bio dobar govorio da je eto odradio tu formalnost, a sada ide doma raditi puno pametnije stvari, odnosno liječiti ljude.

Ovaj slučaj u Sisku i Sisačko-moslavačkoj županiji, naravno, nema tu težinu kao ovi običaji koje se upražnjavaju u Saboru, a koji posredno srozavaju njegov ugled u domaćoj javnosti. To da ova gospođa ima funkciju i na županijskoj i na gradskoj razini, lako moguće neće bitno, ili možda uopće neće, utjecati na funkcioniranje Siska i pripadajuće mu županije. Mada ni to nije isključeno jer u praksi se mogu pojaviti svakojaki slučajevi. Ali stvar je ovdje ako Zakon nešto izrijekom zabranjuje, onda je to valjda u nekakvoj pravnoj državi ipak zabranjeno. Inače, dinamični duo u Sisku već je kroz povećanje plaća na sebe skrenuo pažnju javnosti. A ovo s nespojivim dužnostima samo je dodatak. A na vlasti su tek nešto više od mjesec dana. Ministarstvo treba ovo pod hitno riješiti.