Tihana Tomičić

Iskrivljeni kriteriji

Tihana Tomičić

Ivo Cagalj/PIXSELL

Ivo Cagalj/PIXSELL

Politika mora biti častan posao, i naprijed i odozada, i zdesna i slijeva

placeholder


Što je dozvoljeno Jupiteru, nije volu. Ta bi se uzrečica mogla interpretirati na najrazličitije načine, osim onog osnovnog pejorativnog da običan čovjek najčešće ne može ono što može neki moćnik. Dalija Orešković okrenula je tu uzrečicu jučer naglavačke, uz poruku svojim stranačkim kolegama u Splitu umočenim u seks-aferu, da političarima nije dozvoljeno ono što je obično dozvoljeno običnom građaninu, rekla im je da se moraju suzdržati i voditi računa o javnom, a ne osobnom, intimnom interesu.


No, uzrečica bi se mogla primijeniti i šire, pa možemo postaviti pitanje ovako: je li ljevičarima u Hrvatskoj dozvoljeno ono što nije desničarima?


Nije da se desničari ne trude i ne daju svoj obol svim mogućim aferama, pa je tako jučer uhićen i bivši gradonačelnik Petrinje Darinko Dumbović, koji nije HDZ-ovac, ali je HDZ-ov partner reformist, i čini samo jednu kariku u nizu već kompromitiranih lica s tog političkog pola.




Ali recentni splitski primjer seks afere (u kojoj nije bilo seksa, kako kaže glavni akter) dokaz je da je u Hrvatskoj ljevičarima dozvoljeno ono što desničarima nije. Naime, kandidat za zamjenika gradonačelnika Bojan Ivošević s liste Ivice Puljka, akter je sada tek jedne u nizu afera koje ga prate kad je u pitanju stranka Centar, koja je na vlasti u Splitu bila nepunih godinu dana. Dosad su već ti dečki uhvaćeni kako pjevaju ustaške pjesme, izriču antisemistke izjave, prijete novinarima, a sad su evo nađeni i kako se dopisuju i dogovaraju seks s maloljetnicama putem društvenih mreža, i to usred kampanje.


Osim što to dovodi u pitanje njihov IQ i otvara pitanje tko bi glasao za ljude koji ne uspijevaju zaključiti da je vjerojatno riječ o udici, još je važnije pitanje zašto se vrh stranke Centar ne odrekne napokon kandidature Bojana Ivoševića, sad kad se vidi da je taj čovjek teret ne samo splitskim lokalnim izborima kao takvim, nego i osobnom imidžu prof. Puljka i cijele stranke Centar.


Ivica Puljak u politiku je ušao kao idealist, slavni fizičar, stručnjak za elementarne čestice i Higgsov bozon koji je proučavao u CERN-u, i to je izazvalo određeno strahopoštovanje, jer prosječan čovjek nema pojma što je bozon. Uz besprijekornu znanstvenu karijeru i uzoran obiteljski život, borio se i protiv notornog Željka Keruma i njegove interesne mreže u Splitu, i to na najnižoj razini mjesnih odbora i četvrti, iskreno tražeći pravdu u odnosu na privilegirane Kerumove i HDZ-ove »rodijake«.


No, za suradnika je izabrao kontroverznog Ivoševića koji mu sa svojim iskustvom dečka s asfalta očito predstavlja gromobran u odnosu na drčne Splićane do kojih teško može doprijeti svojim akademskim stilom. No, taj Ivošević dosad je potpuno srozao Puljkovu reputaciju svim mogućim neprimjerenim ponašanjem, sve do ove seks-afere u kojoj se pokazalo da je, u najmanju ruku, lagao i muljao biračima.


Bez ikakvog lažnog moraliziranja oko priče sa »sextingom« u koji su se Puljkovi dečki upustili, ostaje činjenica da je Ivošević Puljaku i cijeloj stranci Centar postao neizdrživ teret. A ovaj ga brani rukama i nogama, srcem i dušom, do zadnje kapi svoje krvi, srozavajući svoj osobni ugled. Pritom se Puljak nada, a tako vjerojatno i jest, da će ova zadnja afera samo do kraja polarizirati Split na njegovu korist, jer se on u tim izborima i sada, kad je afera vjerojatno podmetnuta Ivoševiću, i dalje iščitava kao kontrapunkt Kerumu kojeg optužuje za namještaljku, i u tome ima podršku skoro cijele hrvatske ljevice, od Zorana Milanovića do raznih SDP-ovaca koji na svojim profilima podržavaju Puljkovu upornost da i dalje brani neobranjivo. Oni koji su uz Puljka, sad će vjerojatno biti još zdušnije, mada je jasno da se on mora povući.


No, kako bi izgledalo kad bi se neki HDZ-ovac dopisivao s maloljetnicom (pa još i iz Srbije) i dogovarao seks u zamjenu za radno mjesto? Bi li tada ljevičari branili i tu rabotu, kao što brane Puljkovo pravo da vjeruje da je Ivošević ispravan? Da li to onda znači i da je hrvatskim ljevičarima dopušteno ono što više nije i hrvatskim desničarima?


Ako je tako, kriteriji su se iskrivili. Jer politika mora biti častan posao, i naprijed i odozada, i zdesna i slijeva.