Tomislav Tomašević ne isključuje mogućnost da se višak zaposlenih, čak i onih s fakultetskim diplomama, preusmjeri na poslove u kojima bi čistili radne prostore u kojima su do jučer radili. Ili da ih se čak uposli u Gradskoj čistoći. Nije zasad riječ o konačnoj odluci, već više o odgovoru na novinarsko pitanje, ali jasno je da prvi čovjek Zagreba namjerava uporabiti prilično čvrstu metlu kako bi smanjio broj zaposlenih u službama Grada Zagreba i u Zagrebačkom holdingu.

Otprilike je jasno kako je došlo do ovakve situacije, i to ne samo u Zagrebu, nego i u cijeloj zemlji. I ne samo kada je u pitanju Milan Bandić. Uostalom, on je prošao cijeli put od lokalnog zaposlenika SKH, preko šefa socijaldemokrata u Zagrebu do suradnje sa strankama umjerene i krajnje desnice. Na taj je način utjelovio cijelu političku scenu i na svom primjeru pokazao da nema velike razlike između ljevice i desnice kada je u pitanju uhljebljivanje stranačkih podobnika. I, naravno, zapošljavanje po obiteljskim i rođačkim linijama. Bandić je već samo zbog činjenice da je gradonačelnik glavnog i najvećeg grada bio najpoznatije lice za takvu vrstu djelatnosti. I svi su to znali. Pa se nitko nije previše čudio kada se u javnosti pojavila snimka razgovora mobitelom na kojoj mete pod s jednim od svojih najbližih suradnika. I to samo zato jer je bio nezadovoljan time kojom se brzinom sređivala papirologija za jednu njegovu daljnju rodicu. Nakon što je ovaj, pritiješnjen Bandićevim psovkama i prijetnjama, na kraju rekao da će se za »Milkicu« ako treba radno mjesto i izmisliti, i dalje vidno nezadovoljan Bandić nastavlja urlati. Da bi ga na kraju optužio da uopće ne osjeća zemlju u kojoj živi. Taj je dio naravno bio pogrešan jer je i ovaj Bandićev suradnik, kao i tisuće sličnih u svim gradovima, općinama i županijama, jako dobro osjećao u kakvoj državi živi, pa se shodno tome i ponašao. I shvaćao i državu i lokalnu samoupravu kao kravu muzaru i ratni plijen koji treba iskoristiti. Zbog čega je u Hrvatskoj na djelu ovakav običaj, odgovor bi mogla dati eventualno neka jako precizna sociološka i psihološka analiza hrvatskog stanovništva.

Posljedica ovakve prakse vidljiva je u cijeloj zemlji. Ponajviše kao opći cinizam i osjećaj nepravde. Svatko, bez obzira u kojem dijelu države živi, može posvjedočiti takvim slučajevima. Kada se radi o poslovima u državnim tijelima, a posebno u jedinicama lokalne samouprave, i za mjesto čistačice bilo je potrebno angažirati neko poznanstvo, bilo obiteljsko bilo stranačko. Ista je, gotovo identična stvar s tvrtkama u vlasništvu države i lokalne samouprave. I tu se u najvećoj mjeri zapošljavalo po stranačkim ili obiteljskim linijama. Ova je pojava jedan od najvažnijih, ako ne i najveći razlog katastrofalnog funkcioniranja ovih institucija. Negativna selekcija, previše zaposlenih i njihova ovisnost o onima koji su ih zaposlili doveli su do toga da one jako loše funkcioniraju.
I sada dolazi pitanje kako riješiti ovu situaciju. Naravno, najlakše bi bilo višak ljudi naglavačke izbaciti na ulicu. Ili im ponuditi da je čiste, kao što je to jučer dao naznačiti Tomašević. Ako se to zaista tako bude radilo, to bi bilo podjednako pogubno, neodgovorno i pogrešno kao i Bandićevo masovno uhljebljivanje u Zagrebačkom holdingu i gradskim službama. Još bi gora varijanta bila da se umjesto jednih, počnu zapošljavati novi uhljebi, oni bliski sadašnjoj vladajućoj gradskoj administraciji.

Bit će jako zanimljivo pratiti na koji će način Tomašević u Zagrebu, a i neki drugi čelnici u lokalnoj samoupravi, odraditi posao smanjenja viška zaposlenih u svojim uredima. Naime, dosad nema gotovo nikakvih presedana u Hrvatskoj kako se to može napraviti. I može li uopće. U praksi postoji tek nekoliko slučajeva u nekim manjim sredinama gdje je bez posla znalo ostati tek nekoliko ljudi. U Zagrebu se govori o moguće čak više od tisuću ljudi. Velik će to biti posao za Tomaševića i njegovu ekipu. Ali ako ga kojim slučajem naprave uspješno, transparentno i pošteno, to bi mogla biti pokazna vježba za ostatak zemlje. Mada se to zaista čini kao nemoguća misija. U Hrvatskoj stare navike teško nestaju.