Islamska Republika Iran, zemlja koja je pod sankcijama već 48 godina, više se nego uspješno nosi s ratom koji su joj nametnuli Izrael i Sjedinjene Države, a visokotehnološkim oružjem koje je sama proizvela uspjela je poprilično posramiti umišljenu Ameriku i njezin način ratovanja. Prema službenim podacima, Iran mjesečno proizvede 100 jeftinih, a učinkovitih balističkih raketa, a Sjedinjene Države pet do šest iznimno skupih. Na iranske dronove, koji koštaju oko 20 tisuća dolara po komadu, SAD ispaljuje rakete vrijedne nekoliko milijuna dolara i koje ne uspijevaju oboriti iranske bespilotne letjelice. Osim toga, vojni stratezi upozoravaju da Iran uvelike koristi najsuvremeniji način ratovanja u takozvanoj šestoj dimenziji, tj. korištenjem mreža dronova i raketa, dok su Sjedinjene Države »zapele« u trećoj dimenziji ratovanja koja se oslanja na mornaricu i nosače zrakoplova, koje je u 21. stoljeću pregazilo vrijeme i tehnologija. U suvremenom načinu ratovanja, veliki i moćni, ali istodobno spori, inertni i skupi nosači zrakoplova postaju prelagane mete za dronove pa ne treba čuditi što se SAD još nije počeo šepuriti s nosačima aviona u Perzijskom zaljevu, koji u modernom ratovanju postaju u najmanju ruku diskutabilno učinkoviti.

Osim toga, Iran pametno cilja američke vojne baze u državama Perzijskog zaljeva, pa i same države, kako bi stvorio kaos, smanjio proizvodnju nafte i onemogućio zaljevskim emiratima ulaganje takozvanih petro-dolara u američke tehnološke dionice, poput Facebooka, Googla, Tesle i sl. što bi moglo izazvati recesiju u SAD-u. A nakon što su im Amerikanci pogodili banku u Teheranu, Iran je najavio odmazdu, odnosno napade na sve banke koje posluju sa SAD-om i Izraelom, a stanovnicima zemalja Zaljeva savjetovao da se drže minimalno 1.000 metara dalje od poslovnica banaka koje su Irancima postale legitimni vojni ciljevi.

Ne samo da Iran u ovom ratu (p)ostaje moralni pobjednik, nego se sve više čini da će se uspjeti i obraniti, odnosno da SAD i Izrael neće uspjeti u naumu svrgavanja režima. Ni dosad SAD nije uspio srušiti nijedan režim bombardiranjem – ni Slobodan Milošević nije pao zbog NATO bombardiranja tadašnje SR Jugoslavije, nego godinu dana kasnije jer nije htio priznati izbornu pobjedu Vojislava Koštunice, što je narod izvelo na ulice. A ni Sadam Hussein nije pao zbog bombardiranja, nego godinama kasnije, i to tek kad su se američke trupe iskrcale u Irak. Stoga Iran kao napadnuta zemlja ima pravo na obranu, pa i pravo ucjenjivati kako će cijena barela nafte uskoro doći na 200 dolara, ali ne njihovom krivnjom, nego zbog ničim izazvanog napada na njihovu zemlju.

Više je nego očito da je Iran zemlja koja je itekako spremna za rat, a za to su je »obučili« upravo Amerikanci nametnuvši joj sankcije nakon rušenja monarhije i uspostave Islamske Republike. Iranska ekonomija se jednostavno prilagodila polustoljetnim sankcijama, zbog zabrane uvoza strane robe proizvode gotovo sve sami, čak i mobilne aplikacije, trgovine su im pune isključivo domaćih proizvoda, litra benzina im košta nevjerojatnih 0,36 američkih centi, a zahvaljujući obilnim državnim subvencijama hrana im je jeftinija nego na Zapadu. No, zbog sankcija, iranska valuta real je jako devalvirala pa im prosječna plaća iznosi tek oko 307 eura zbog čega im je život ipak skup. Unatoč tome, Iran je danas zemlja visokoškolovanih ljudi koji razvijaju vlastita oružja.

Zahvaljujući našim zapadnim saveznicima, izgleda da bi nam opet mogla krenuti inflacija, iako se ni ove, koju »vučemo« od energetske krize izazvane ruskim napadom na Ukrajinu, nikako ne možemo riješiti. Ne treba cijena nafte odletjeti na armagedonskih 200 dolara za barel, dovoljno je da joj sadašnja cijena poraste za još koji dolar pa da upadnemo u novu spiralu rasta cijena. Gore od inflacije mogla bi nam biti recesija jer se rat previše približio Mediteranu, rakete su pale na Cipar, Francuska je poslala pola svoje flote na taj podijeljeni otok i mnogi se pribojavaju podbačaja predstojeće turističke sezone. Ostaje jedino nada da će Donald Trump, koji je »završio osam ratova«, na vrijeme kraju privesti i deveti, jer ionako neće postići zacrtane ciljeve.