Piše Zlatko CRNČEC

Main Headline:

Lines of Text:

Hrvatska se, unatoč ulasku u eurozonu i obećanjima o stabilnom gospodarstvu, već jako dugo suočava s jednom od najviših inflacija u Europi. Podaci Eurostata jasno pokazuju da je stopa rasta potrošačkih cijena u Hrvatskoj u studenom dosegnula 4,3 posto, gotovo dvostruko više od prosjeka eurozone koji iznosi 2,2 posto. Višu inflaciju od nas bilježi samo Estonija, dok zemlje poput Austrije i Njemačke naravno očekivano stoje znatno bolje. Ovi zadnji podaci o inflaciji ne ukazuju ni na kakav izolirani i neočekivani fenomen – Hrvatska je već jedanaest mjeseci zaredom među članicama s najvećim rastom cijena.

Glavni pokretači inflacije u Hrvatskoj ove godine nisu samo globalni faktori, poput rasta cijena energenata ili hrane, nego i unutarnje politike. Cijene usluga porasle su 6,6 posto u odnosu na prošlu godinu, dok je energija poskupjela za 5,3 posto, nadmašivši rast osnovnih životnih namirnica. Posebno je jasno da mjesečne promjene cijena hrane i usluga možda nisu velike, ali rast cijena energije i komunalnih usluga, rezanje subvencija i poskupljenja javnih usluga u sljedećim mjesecima znače da će realni troškovi života za prosječno kućanstvo i dalje rasti. Već su sada vidljiva poskupljenja energenata koja će od siječnja dodatno opteretiti kućne proračune, a Hrvatska pošta i državno dopunsko zdravstveno osiguranje također povećavaju cijene svojih usluga. Lokalna samouprava pridodaje vlastita povećanja komunalnih naknada, koja u nekim gradovima dosežu i više od sto posto. Sve to ukazuje da inflacija u Hrvatskoj nije privremeni fenomen, već rezultat kombinacije europskih trendova i domaćih strukturnih problema.

Jedan od razloga zašto Hrvatska osjeća inflaciju jače nego većina članica eurozone krije se u činjenici da je uvođenjem eura Hrvatska izgubila mogućnost samostalnog vođenja monetarne politike, a time i instrumente kojima bi mogla kontrolirati rast cijena kroz kamatne stope ili promjene u tečaju. Hrvatska narodna banka, koja već prije uvođenja eura nije dovoljno snažno vodila monetarnu politiku, sada je još ograničenija. Bez adekvatnih alata, prilagodba gospodarstva promjenama u cijenama i potrošnji postaje otežana. Sve ovo, naravno, ne znači da su odgovorni samo euro ili globalni trendovi – strukturalne slabosti domaćeg gospodarstva i neučinkovite politike samo dodatno pogoršavaju situaciju.

Za usporedbu, Bugarska, koja se također suočava s rastom cijena, posljednjih mjeseci bilježi prosvjede zbog visoke inflacije. Hrvatska zasad nije dosegnula razinu masovnih javnih nezadovoljstava, no dugoročno zanemarivanje problema moglo bi dovesti do socijalnih i političkih tenzija. U jednom trenutku i inflacija će ipak u drugi plan gurnuti ustaše i partizane. Inflacija nije samo puki statistički podatak. Ona znači smanjenje realne kupovne moći, rast troškova života i sve veći teret za kućne proračune, posebno za one obitelji s nižim primanjima. Vlada i dalje pokušava ublažiti udar subvencijama i ciljanim mjerama pomoći, no takvi iznuđeni potezi ne rješavaju temeljne probleme i slabosti.

Ključno je shvatiti da kontrola inflacije u Hrvatskoj zahtijeva više od kratkoročnih intervencija. Potrebne su duboke gospodarske reforme – od poboljšanja učinkovitosti javne uprave i smanjenja administrativnih troškova, do stimuliranja konkurentnosti i investicija u energetski održive projekte. Bez takvih reformi, Hrvatska će ostati među zemljama s najvećim rastom cijena u Europi, a euro, iako donosi određenu stabilnost, neće biti dovoljan sam po sebi da zaštiti građane od svakodnevnih poskupljenja.

Inflacija je, dakle, ogledalo kombinacije vanjskih i unutarnjih faktora, a rješenja zahtijevaju hrabrost i sustavne reforme. Dok se u ministarstvima još uvijek raspravlja o sezonalnosti potrošnje i privremenim poskupljenjima, stvarnost za građane je jasna – život u Hrvatskoj postaje sve skuplji, a stopa inflacije među najvišima u Europi nije statistička fluktuacija, nego poziv na akciju. Ukoliko se sada ne provede reforme koje omogućuju jaču gospodarsku otpornost i održivu kontrolu cijena, Hrvatska će i u godinama koje dolaze ostati zemlja s previsokim troškovima života. Zemlja u kojoj inflacija nagriza normalan život njenih najslabijih građana.