Jadan li je onaj koji se odlučio u zadnjih nekoliko godina na kupnju stana po komercijalnim uvjetima. A još je gore ako je riječ o mlađim osobama pred kojima je prvi zadatak – da se skuće. Procedura koju takvi ljudi prolaze, a da nisu dio imućne hrvatske elite pa da ih roditelji poguraju s nekoliko desetaka tisuća eura, je muka i pakao. Kod nas se u Hrvatskoj sve računa u nekim prosjecima pa se tako čini da veći dio stanovništva može dobiti zeleno svjetlo za kredit kod komercijalnih banaka. Puno je češća situacija da se zbog rada na određeno vrijeme i rada za plaću koja je ispod hrvatskog prosjeka ljude maltretira dok im se ne odobri kredit. I to pod uvjetima koji su daleko nepovoljniji od onih koje imaju stanovnici u zapadnim europskim zemljama. Iako su »naše« banke u pravilu u vlasništvu banaka iz istih tih zapadnih europskih zemalja. To je problem broj jedan. Problem broj dva je nenormalna cijena stambenih kvadrata. Barem kada je riječ o nekretninama u velikim gradovima ili mjestima na hrvatskoj obali. Kada se čini da su cijene stambenih kvadrata dosegnule maksimum, taj maksimim se brzo probije.

Prije nekoliko godina novogradnja u Rijeci plaćala se oko 2.000 eura po kvadratu. Sada se za taj novac ne mogu kupiti ni stanovi koji se nalaze u stambenim objektima građenim prije nekoliko desetljeća. I što onda da rade mlade obitelji kako bi se skućile. Puno njih bira odlazak na riječki autobusni kolodovor Žabica, ili na neki od hrvatskih autobusnih ili željezničkih kolodvora, i kreće put zapadne Europe. Jednostavno su prisiljeni na taj korak jer koliko god računaju, ako nemaju poguranac od roditelja, ispada da oni dok su živi ne mogu otplatiti stančić, a kamoli kuću s okućnicom. I onda u Hrvatskoj imamo demografski slom i pad ispod četiri milijuna stanovnika. S tim da mladi ljudi koji zadnjih godina odlaze iz zemlje ne kupuju povratne karte, u njihovim džepovima uglavnom je »one way ticket« za Irsku, Njemačku, Austriju, Švicarsku, Skandinaviju…

Ma koliko ljubitelji liberalnog kapitalizma tumačili da je tržište svetinja i da se država nema što miješati u njegovo funkcioniranje, jasno je kao dan da država i te kako mora intervenirati kako bi najvitalnijem dijelu populacije omogućila normalne životne uvjete. A stan, uz radno mjesto, su primarni uvjeti za ostanak mladih hrvatskih obitelji u Lijepoj Našoj.

Svaki model koji omogućava hrvatskim građanima da povoljnije dođu do prve nekretnine je dobar model i treba ga pohvaliti. Uz to, neophodno je i dalje razvijati suradnju države i lokalne samouprave kako bi se mladim obiteljima osigurao dom. Za kupnju ili za najam. Svejedno. Nama je u genima potreba stjecanja nekretnina u vlasništvo, i to ne treba čuditi s obzirom na neuređeno stanje kada je riječ o iznajmljivanju stanova. Najmoprimac je najčešće izložen uskrati bilo kakvih prava jer najmodavci rijetko žele potpisati ugovore.

Moguće je da su subvencionirani stambeni krediti utjecali na rast cijene stambenog kvadrata, ali sigurno je da preko 30.000 obitelji teško da bi došlo do kredita i normalne rate za kupnju stana da nema državnih subvencija. Izračunato je da je prosječna životna dob građana koji su tako uz pomoć države kupili stan 33 godine. Nije teško zaključiti da bi veći dio tih mladih obitelji bio sada izvan Hrvatske da nije dobio subvencionirani kredit.

Ministar prostornog uređenja i graditeljstva Branko Bačić je najavio izradu nove stambene strategije kojom će se odrediti kako dalje po pitanju subvencioniranih kredita. Valja se nadati da će se nastaviti sve ono dobro čega je bilo i do sada, a uz subvencionirane stambene kredite, valja izdvojiti i program društveno poticane stanogradnje koji je omogućavao građanima kupnju prve nekretnine po znatno povoljnijim cijenama od onih tržišnih. I možda razraditi porez na nekretnine kojim bi se omogućilo stavljanje u funkciju desetaka tisuća stanova koji su danas prazni i čije bi stavljanje na tržište sigurno reguliralo cijene stambenih kvadrata. Prema podacima agencija za nekretnine, jasno je da najskuplje nekretnine kupuju stranci pa se ne treba brinuti za njihove profite i biznis. Ali zato država mora napraviti sve da omogući ljudima povoljno stjecanje prve nekretnine. I da, žalosno je da još uvijek nije implementirana gradnja stanova za najam. To se mora riješiti pod hitno.