DP se treba zbrojiti sam sa sobom i jasno reći što su im ciljevi kada je u pitanju svjetonazor
Naravno, tek treba vidjeti kako će funkcionirati ova nova vladajuća koalicija. Njihova Vlada ne postoji ni tjedan dana. Iz ovog što se događalo u tom razdoblju ne mogu se izvlačiti bilo kakvi zaključci. Treba prvo vidjeti koliko će trajati ustrojavanje triju ministarstva koje je dobio DP. Ono za demografiju koje se ustrojava iz Državnog ureda imat će najviše organizacijskih problema. Navodno nema dovoljno prostora ni namještaja.
Tek kada će svi zaposlenici imati gdje sjediti, moći će se govoriti o tome kako ovo ministarstvo uopće funkcionira. Problem oko resora demografije i useljeništva mogla bi biti i činjenica da će na njegovom čelu umjesto jednog od dva najjača čovjeka DP-a biti široj javnosti nepoznat Ivan Šipić. To što većina Hrvata ne zna tko je on ne mora biti nikakav problem ni za njega ni za resor kojem je na čelu. Ali mogao bi biti u tome što nije isto kada neku stvar u složenom sustavu Vlade gura Šipić ili ako to radi Mario Radić. Mada je zamjenik predsjednika DP-a dao naznačiti da bi mogao biti neka vrsta savjetnika u tom ministarstvu. Naravno i Šipiću i njegovim kolegama, Šušnjaru i Dabri, koji će voditi druga dva DP-ova resora treba ostaviti nešto vremena prije nego što se počne ocjenjivati njihovo djelovanje. Oni nisu, niti će biti bilo kakav problem u funkcioniranju nove Vlade. A problem DP-a će biti, već i jest, što ga vode dva čovjeka koja u svojoj biti nisu političari.
Radić je u osnovi čovjek koji se najbolje snalazi u biznisu. Možda bi bio čak i dobar ministar gospodarstva, što uopće nije razmatrao, ili demografije i useljeništva, od čega je na kraju pomalo misteriozno odustao. Ali, biti dobar menadžer ne znači da je netko automatski uspješan u politici. To je kao da je netko dobar u nogometu onda automatski dobar i u rukometu. Radimir Čačić je također bio uspješan poslovan čovjek, ali svaki puta kada bi došao na čelo HNS-a, stranka bi spala na 1,5 % podrške. Stoga se Vesna Pusić morala vraćati da spašava stvar. Ona je za razliku od njega znala jasno politički govoriti. Možda je za DP i problem što Radić nema svoju Vesnu Pusić. Ivan Penava, naravno, nije bezveze. Riječ je o sposobnom političaru, dobrom organizatoru i inteligentnom čovjeku. Ali, njegov je problem što ne zna jasno politički govoriti. Ne zna objasniti za što se to točno DP zauzima kada su u pitanju svjetonazor i ideologija. A kada i govori o konkretnim političkim zahtjevima ne zna ih dovoljno dobro obrazložiti.
Ni ovo oko izbacivanja SDSS-a, ni ovo oko načina financiranja Novosti nije bilo dovoljno dobro objašnjeno. A kamoli kako i u kojoj mjeri DP namjerava zaista stati iza ona četiri zahtjeva Stjepe Bartulice. Nije lako biti predsjednik stranke na državnoj razini. A kamoli one koja je dio vladajuće koalicije. Ali, Penava je već dugo predsjednik DP-a. Imao je dovoljno vremena da se bolje pripremi za obavljanje posla frontmena jedne od dvije vladajuće stranke u državi.
Od tuda moguće i cijela ova konfuzija oko koalicijskog sporazuma. Kao da DP ni sam sa sobom još uvijek nije na čisto na kojima od tih svjetonazorskih pitanja, koja se spominju, zaista namjerava inzistirati. A na kojima popuštati. Recimo, muzej žrtava komunizma nije nešto što bi politički mainstream mogao samo tako odbaciti. Slične ustanove postoje u velikom broju postkomunističkih europskih zemalja koje su davno prije nas ušle u EU. Ali, treba znati to javno artikulirati. Kao što treba znati i odgovarati i na pitanja o muzejima za žrtve drugog totalitarizma koji je jedno vrijeme vladao na području današnje Hrvatske. A koja su se automatski postavila. Ili ovo oko rodne ideologije.
Neke europske zemlje, neupitno demokratske, ovih dana čak i rade korak natrag kada je u pitanju ova tematika. Ali, cijela je priča što se tiče DP-a ostala samo na Bartulici. Iako je DP i tu mogao poentirati. A nije trebalo tu predlagati ništa radikalno. Moglo se dobiti simpatije javnosti. Ali to je već politika. A ne biznis. Ili vođenje jednog, bez obzira na njegovu važnost u novijoj povijesti, ipak manjeg grada. DP se treba zbrojiti sam sa sobom i jasno reći što su im ciljevi kada je u pitanju svjetonazor. I što je od toga točno u koalicijskom sporazumu.
Putevi i stranputice
Ideje treba objasniti
Zlatko Crnčec
22. svibanj 2024 07:59
Patrik Macek/PIXSELL
DP se treba zbrojiti sam sa sobom i jasno reći što su im ciljevi kada je u pitanju svjetonazor
Naravno, tek treba vidjeti kako će funkcionirati ova nova vladajuća koalicija. Njihova Vlada ne postoji ni tjedan dana. Iz ovog što se događalo u tom razdoblju ne mogu se izvlačiti bilo kakvi zaključci. Treba prvo vidjeti koliko će trajati ustrojavanje triju ministarstva koje je dobio DP. Ono za demografiju koje se ustrojava iz Državnog ureda imat će najviše organizacijskih problema. Navodno nema dovoljno prostora ni namještaja.
Tek kada će svi zaposlenici imati gdje sjediti, moći će se govoriti o tome kako ovo ministarstvo uopće funkcionira. Problem oko resora demografije i useljeništva mogla bi biti i činjenica da će na njegovom čelu umjesto jednog od dva najjača čovjeka DP-a biti široj javnosti nepoznat Ivan Šipić. To što većina Hrvata ne zna tko je on ne mora biti nikakav problem ni za njega ni za resor kojem je na čelu. Ali mogao bi biti u tome što nije isto kada neku stvar u složenom sustavu Vlade gura Šipić ili ako to radi Mario Radić. Mada je zamjenik predsjednika DP-a dao naznačiti da bi mogao biti neka vrsta savjetnika u tom ministarstvu. Naravno i Šipiću i njegovim kolegama, Šušnjaru i Dabri, koji će voditi druga dva DP-ova resora treba ostaviti nešto vremena prije nego što se počne ocjenjivati njihovo djelovanje. Oni nisu, niti će biti bilo kakav problem u funkcioniranju nove Vlade. A problem DP-a će biti, već i jest, što ga vode dva čovjeka koja u svojoj biti nisu političari.
Radić je u osnovi čovjek koji se najbolje snalazi u biznisu. Možda bi bio čak i dobar ministar gospodarstva, što uopće nije razmatrao, ili demografije i useljeništva, od čega je na kraju pomalo misteriozno odustao. Ali, biti dobar menadžer ne znači da je netko automatski uspješan u politici. To je kao da je netko dobar u nogometu onda automatski dobar i u rukometu. Radimir Čačić je također bio uspješan poslovan čovjek, ali svaki puta kada bi došao na čelo HNS-a, stranka bi spala na 1,5 % podrške. Stoga se Vesna Pusić morala vraćati da spašava stvar. Ona je za razliku od njega znala jasno politički govoriti. Možda je za DP i problem što Radić nema svoju Vesnu Pusić. Ivan Penava, naravno, nije bezveze. Riječ je o sposobnom političaru, dobrom organizatoru i inteligentnom čovjeku. Ali, njegov je problem što ne zna jasno politički govoriti. Ne zna objasniti za što se to točno DP zauzima kada su u pitanju svjetonazor i ideologija. A kada i govori o konkretnim političkim zahtjevima ne zna ih dovoljno dobro obrazložiti.
Ni ovo oko izbacivanja SDSS-a, ni ovo oko načina financiranja Novosti nije bilo dovoljno dobro objašnjeno. A kamoli kako i u kojoj mjeri DP namjerava zaista stati iza ona četiri zahtjeva Stjepe Bartulice. Nije lako biti predsjednik stranke na državnoj razini. A kamoli one koja je dio vladajuće koalicije. Ali, Penava je već dugo predsjednik DP-a. Imao je dovoljno vremena da se bolje pripremi za obavljanje posla frontmena jedne od dvije vladajuće stranke u državi.
Od tuda moguće i cijela ova konfuzija oko koalicijskog sporazuma. Kao da DP ni sam sa sobom još uvijek nije na čisto na kojima od tih svjetonazorskih pitanja, koja se spominju, zaista namjerava inzistirati. A na kojima popuštati. Recimo, muzej žrtava komunizma nije nešto što bi politički mainstream mogao samo tako odbaciti. Slične ustanove postoje u velikom broju postkomunističkih europskih zemalja koje su davno prije nas ušle u EU. Ali, treba znati to javno artikulirati. Kao što treba znati i odgovarati i na pitanja o muzejima za žrtve drugog totalitarizma koji je jedno vrijeme vladao na području današnje Hrvatske. A koja su se automatski postavila. Ili ovo oko rodne ideologije.
Neke europske zemlje, neupitno demokratske, ovih dana čak i rade korak natrag kada je u pitanju ova tematika. Ali, cijela je priča što se tiče DP-a ostala samo na Bartulici. Iako je DP i tu mogao poentirati. A nije trebalo tu predlagati ništa radikalno. Moglo se dobiti simpatije javnosti. Ali to je već politika. A ne biznis. Ili vođenje jednog, bez obzira na njegovu važnost u novijoj povijesti, ipak manjeg grada. DP se treba zbrojiti sam sa sobom i jasno reći što su im ciljevi kada je u pitanju svjetonazor. I što je od toga točno u koalicijskom sporazumu.