Na predsjedničkim i parlamentarnim izborima u Srbiji i na parlamentarnim izborima u Mađarskoj Aleksandar Vučić i Viktor Orban do nogu su potukli političke protivnike. Vučić je na predsjedničkim izborima pobijedio u prvom krugu, njegova je stranka, Srpska napredna stranka, pobijedila na parlamentarnim izborima, dok je stranka Viktora Orbana Fidesz na parlamentarnim izborima osvojila dvotrećinsku većinu u mađarskom parlamentu, iako je za protivnika imala ujedinjenu oporbu. To znači da su mađarski birači gotovo pa plebiscitarno podržali dugogodišnji politički kontinuitet, odnosno Viktora Orbana četvrti put zaredom, a srpski su zacementirali Vučićevu dugogodišnju dominaciju u Srbiji.

Izborna kampanja u naše dvije susjedne zemlje ušla je u završnicu taman kada je krajem veljače ove godine krenula ruska agresija na Ukrajinu pa je i ukrajinska nesreća postala jedna od dominantnih tema u kampanji. Upravo su Orban i Vučić, iako je Mađarska članica EU-a, a Srbija bi to htjela biti, zauzeli stavove koji se razlikuju od trenutnog europskog političkog mainstrema. Bilo je onih koji su prognozirali da će im se takav izdvojeni stav razbiti o glavu, ali pokazalo su da su to bile samo dobre želje briselskih centara moći.

Od trenutka kada je ruska vojska krenula u invaziju na Ukrajinu, početni šok i nevjerica pretvorili su se u zebnju. Iako su sve članice Europske unije i SAD te NATO zauzeli gotovo jednak stav u vezi s ukrajinskom krizom, uvevši nezapamćene sankcije i krenuvši s luferacijom oružja prema Kijevu, Mađarska je odbila taj zajednički narativ. Orbana je izravno prozvao ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski. Orban mu je poručio da će Mađarska prihvaćati ukrajinske izbjeglice, ali da neće podržati potpunu blokadu Rusije, niti će slati u Ukrajinu oružje jer je to protivno mađarskim nacionalnim interesima. Slična je i pozicija Aleksandra Vučića kada je riječ o pogledu prema istoku i on na domaćem terenu ne da nije kažnjen za sjedenje na dvije stolice, nego je neprotivljenje ruskoj invaziji dobro honorirao na izborima. Samo je pitanje hoće li ove dvije zemlje iz europske magareće klupe koje se protive prevladavajućem političkom europskom narativu kada je riječ o ukrajinskoj nesreći, ali i kada je riječ o briselskim politikama (Mađarska), ostati usamljene u neposluhu ili će se zbog zebnje i straha od gospodarske krize prouzročene energetskom krizom i rastućom inflacijom poput vala preliti na cijelu Europu. Kada krene zveckati oružje, a što je povijest nebrojeno puno puta pokazala, stvara se idealna konstelacija za uzlet nacionalističkih i populističkih pokreta koji će ljudima ponuditi sigurnost. Zauzvrat takvi pokreti traže odricanje od slobode. Trenutno se ništa promijenilo nije, potvrđen je dosadašnji odnos snaga i politička orijentacija Mađarske i Srbije, ali gotovo pa plebiscitarna podrška Orbanu i Vučiću poruka je da prevladavajući europski politički narativi ne znače i promjenu konzervativnih nacionalnih politika. Dapače. Kada je riječ o odnosima Hrvatske s Mađarskom i Srbijom nakon Orbanove i Vučićeve pobjede, jasno je da sve ostaje isto. Čini se u ovom trenutku možda deplasirano, ali njihove pobjede najviše u prilog idu premijeru Andreju Plenkoviću i HDZ-u.

Riječ je o političkom zakonu spojenih posuda jer jačanje desnice u susjedstvu neće sigurno ojačati ljevicu u Hrvatskoj, pa i da je suvisla kao što nije, već desnicu koju za sada Plenković i te kako dobro kontrolira. Ono što se dogodilo u Mađarskoj i Srbiji pokazatelj je što će se dogoditi na izborima u Bosni i Hercegovini ako se oni održe – slijedi još jedna plebiscitarna podrška dominantnim nacionalnim strankama.

Kada je na srpskom natjecanju za pjesmu Eurovizije pobijedila Konstrakta i tako pobijedila onu dominantnu turbo folk paradigmu, pokazalo se da postoji i druga Srbija. Slaba, ali postoji. Samo, politika nije natjecanje za Eurosong pa da se može dogoditi takvo iznenađenje. Pitanje je samo hoće li se politički virus turbo folka proširiti i po cijeloj Europi. I što ćemo sad!