Tihana Tomičić

I pravosuđe može iznenaditi

Tihana Tomičić

Radovan Dobronić / Foto Davor Kovačević

Radovan Dobronić / Foto Davor Kovačević

Sad je na potezu Vrhovni sud na čijem je čelu, eto, baš sudac Dobronić, pa postoji šansa da i na toj instanci građani na kraju pobijede

placeholder


Jedna od bolnih tema Hrvatske jest »poglavlje 23«, odnosno pravosuđe. Svi se sjećamo kako je to poglavlje bilo najspornije, i posljednje koje je ispregovarano sada već davne 2013. godine i ulaska u Europsku uniju. Nema onoga tko se ne sjeća koliko se tadašnja premijerka Jadranka Kosor mučila oko toga. Poglavlje 23 bilo nam je noćna mora. I uvelike ostalo.


Jer građani i danas upravo sporost pravosuđa, u kombinaciji s korupcijom, navode kao jedan od glavnih problema Hrvatske. Sporovi koji se vode desetljećima, ročišta koja se zakazuju na godišnjoj, umjesto na mjesečnoj bazi, presude koje masovno padaju na višim instancama, uhićeni pa rehabilitirani moćnici… To je svakodnevica. Zato kad se pojavi vijest da je hrvatsko pravosuđe u nečemu bilo uspješno, zvuči kao ono novinarsko pravilo da je vijest kad čovjek ugrize psa, a ne pas čovjeka.


Tako nekako izgleda i vijest da je Europski sud za ljudska prava zaključio da su tužbe banaka zbog povrede prava na pošteno suđenje oko slučaja franak pred domaćim sudovima bile – neosnovane. Takva odluka najvišeg suda, kao što je Europski sud za ljudska prava, zapravo znači da je tek sad stavljen pečat, timbar, na tu bolnu temu, zbog koje su mnogi u Hrvatskoj bili izgubili krov nad glavom i cijelo desetljeće proveli kao građani nižeg reda jer su, de facto, bili izravno oštećeni efektom svojih kredita u švicarskom franku. Tek su sada banke izgubile zapravo tu posljednju bitku koju su vodile oko franka, i nakon odluke Europskog suda one više ne mogu osporavati presudu koju je protiv njih u potrošačkoj tužbi udruge Franak još 2013. donio sudac Trgovačkog suda Radovan Dobronić. Taj je dobri čovjek Dobronić danas predsjednik Vrhovnog suda, i također igra vrlo korisnu ulogu društvenog katalizatora, pa s te nove dužnosti pokušava na stol staviti temu plaća sudaca, njihovih dodatnih naknada, u relaciji s brzinom, odnosno sporošću njihova rada. Dobronić je također spreman državi ponuditi svoje rješenje spora s MOL-om oko Ine, i prije ili kasnije taj njegov apel doći će do ušiju onih do kojih mora doći, jer doslovce nudi način kako štetni i koruptivni ugovor s MOL-om proglasiti ništetnim i sve oko Ine vratiti na početak, na pozitivnu nulu.




On je bio prvi koji se, tada na Trgovačkom sudu, usudio ustanoviti da je poslovanje banaka kod ugovaranja kredita s valutnom klauzulom i promjenjivom kamatnom stopom nezakonito. Nakon toga uslijedile su tužbe banaka, i to na svim instancama domaćih sudova, redom su gubile, da bi sve završilo u Strasbourgu, a evo i on je stao na stranu građana, odnosno države Hrvatske. U ovom slučaju, i hrvatskog pravosuđa koje je, čini se, uspjelo donijeti neoborivu odluku i dokazati da su banke pogrešno tumačile klauzulu. Na temelju toga i Vlada Zorana Milanovića donijela je pred kraj svog mandata zakon o konverziji kredita u švicarcima. Da to nije učinjeno, da država nije preuzela na sebe dio rješenja problema, mnogim građanima prijetio bi osobni bankrot. A da je sada sud u Strasbourgu reagirao drugačije, Hrvatskoj bi i danas prijetio mini-bankrot kad bi se banke počele naplaćivati. No, Europski sud za ljudska prava ustanovio je da ne stoje tužbe banaka zbog navodne povrede prava na pošteno suđenje pred domaćim sudovima, i da su one neosnovane.


Ljudi iz udruge Franak, koji su u neizvjesnosti živjeli godinama, sada kažu da ovo za njih nije iznenađujuće jer su bili sigurni da su u pravu, ali im je drago da su banke dobile više nego jasnu poruku pravnih institucija.


Iako je presuda iz »Štrazbura« važnija državi nego samim korisnicima tih kredita jer je ona jamčila za njih, još se nadaju jednoj zadovoljštini – restituciji, jer su oni konverzijom zapravo dobili obeštećenje samo za glavnicu, ali ne i kamate. Sad je na potezu Vrhovni sud na čijem je čelu, eto, baš sudac Dobronić, pa postoji šansa da i na toj instanci građani na kraju pobijede.


Za promjenu, bila bi to lijepa vijest. I možda pokušaj pravosuđa da vrati povjerenje građana.