Nakon što je završio dvodnevni šok zbog potresa koji je poharao Petrinju i Sisak, u cijelu se priču, uz prilično različite učinke uplela i politika. Tako je Milorad Pupovac požurio javnost Republike Srbije obavijestiti o nacionalnoj strukturi poginulih. Pa je tako preko Tanjuga, u svojoj krajnje preciznoj analizi, ustvrdio da su među poginulima dvije osobe srpske nacionalnosti, četiri hrvatske, a da srpska javnost ne ostane uskraćena za taj »ključan podatak«, dodao i da je poginula djevojčica iz miješanog braka. Naravno, da je javnost u susjednoj državi zainteresirana za to ima li među žrtvama i ljudi srpske nacionalnosti. I da nije ništa sporno u tome da im Pupovac da tu informaciju. Ali način na koji je to napravio, ta hladna etnička statistika kakvu rabi već godinama, ipak opasno pleše po granici dobrog ukusa kada govori o posljedicama prirodne katastrofe. Slično je napravio i prije dvije godine, ali se tada barem radilo o euforiji, a ne tragediji. Tada je, naime, javno analizirao etnicitet jednog člana hrvatske nogometne reprezentacije na svjetskom prvenstvu u Rusiji, što si jedan ugledan i ozbiljan političar ipak ne bi smio dopustiti. Da ne znamo kakav ogroman animozitet postoji između njega s jedne i Miroslava Škore i Zlatka Hasanbegovića s druge strane, prva bi nam pomisao bila da se radi o dogovoru ove trojice kako napakostiti Andreju Plenkoviću. Pupovac je svojevremeno rekao da je aktualni premijer političar kakvog se plaća suhim zlatom, a s druge strane ovo što je napravio jučer samo je jedan u nizu slučajeva gdje ga praktički potkopava dajući političku municiju tvrdoj hrvatskoj desnici. I Domovinski pokret i Blok za Hrvatsku najviše napadaju Plenkovića zbog koalicije sa SDSS-om. Na srpanjskim izborima korona je među ostalim i ovu temu gurnula pod tepih, ali to nikako ne znači da ona opet, na nekim sljedećim izborima, ne može uskočiti u prvi plan. A Pupovčevi bi uradci tada mogli biti prava nabacivanja za Škorine ili Hasanbegovićeve političke voleje.

Naravno, kako to obično biva, da predsjednik SDSS-a iz cijele priče ipak izvuče kakav politički bod, pobrinulo se nekoliko ustašoidnih kretena koji su, i to usred Gline, vikali da Srbe treba ubiti i pritom desnicom mjerili kukuruz. Ali to je jedna tužna hrvatska patologija koja se vuče desetljećima. I koje se nažalost nećemo nikada riješiti. Iako se radi o marginalcima s krajnjeg ruba političke scene, njihova je intervencija ipak došla do medija. I bacila mrlju na stotine onih koji već tri dana pomažu stradalnicima ne pitajući ih u koju crkvu zalaze. I jesu li možda iz miješanog braka.

Ovaj je slučaj pomalo u drugi plan bacio ostale političke duele i odnose koji su na djelu i vezano za tragediju Petrinje. Zahvaljujući ustavnim rješenjima koja mu ne daju nikakve ovlasti u ovom i u puno drugih slučajeva Zoran Milanović nalazi se u neugodnoj poziciji. Pa radi ono što jedino i može. Obilazi postradala područja i pokušava, koliko se to u ovakvoj situaciji uopće može, ohrabriti stanovnike Petrinje i okolnih mjesta. Premijer Plenković ovdje je u prvom planu samom činjenicom da je Vlada ta koja povlači poteze kojima se pomaže ljudima, i to i sada, ali i kasnije kroz programe obnove. Naravno, cinički govoreći, ovakve su katastrofe i politička prilika za onog tko je na vlasti. Ali čisto sumnjamo da je to na umu hrvatskom premijeru kojem je prije dva dana na glavu pala još jedna u nizu katastrofa čije posljedice mora sanirati. Ali i premijer i predsjednik odradili su zadnja tri dana na razborit i pristojan način.

S obzirom na to da su politički uspon doživjeli na potresu u Gradu Zagrebu ni platforma Možemo očito ne želi i ostati po strani kada je u pitanju razoran potres na Baniji. Njihov čelnik na terenu je kao volonter Civilne zaštite i suzdržava se od političkih izjava. Što je naravno jedino moguće s obzirom na to da bi bilo kakva izravnija politička promidžba imala negativan učinak po onoga tko bi za njom posegnuo o ovakvoj situaciji. Gradonačelnik Zagreba Milan Bandić zasad se zadovoljava igrom na domaćem terenu. Sređuje situaciju u Zagrebu koji je ipak bio zahvaćen ovim zadnjim potresom, ali s puno blažim posljedicama nego prije devet mjeseci. Ali poznavajući Bandića, ne treba sumnjati da će uskoro uslijediti nekakav spektakularan potez kojim će pokazati svoju podršku porušenoj Baniji i njenim stanovnicima.