Akcija spašavanja mladih Portugalaca u Velebitskom kanalu još je jednom pokazala koliko su spasilačke službe važne za hrvatsku turističku sezonu jer se upravo zbog njih gosti na našoj obali odmaraju bezbrižno, iako se ponekad previše opušteno i nepromišljeno upuštaju u avanturističke pothvate. Od zemlje kojoj turistički slogan glasi »Puna života« (Full of life) ne očekuje se ništa drugo nego odmor ispunjen raznim sportskim aktivnostima, pogotovo kod mladih turista, ali i onih starijih željnih avantura.

Za normalno »funkcioniranje« sezone potrebni su nam konobari, recepcioneri i kuhari, ali podjednako tako i Hrvatska gorska služba spašavanja (HGSS), lučke kapetanije, obalna straža, helikopteri Hitne pomoći, vatrogasci i kanaderi, Državna uprava za spašavanje, odnosno sva infastruktura koja radi »u pozadini« sezone, a zbog kojih smo i dobili titulu sigurne turističke destinacije.

Možda je upravo to razlog zašto su strani turisti toliko skloni nesrećama na hrvatskoj obali jer znaju da su došli u zemlju punu života i spasilačkih brodova, a iz dosadašnjeg iskustva HGSS-a može se zaključiti da strani turisti u Hrvatskoj najčešće stradavaju zbog podcjenjivanja prirodnih sila, nepripremljenosti i nepoznavanja lokalnih terena, a često i zbog činjenice što Hrvatsku precipiraju kao površinom malu zemlju pa smatraju da mogu preplivati udaljenosti između obale i otoka.

Tome svakako kumuju ekstremne aktivnosti i neoprez stranih gostiju, a kad se tome pridodaju nagle promjene vremena i upozorenja DHMZ-a, koja strani turisti ne doživljavaju ozbiljno, nesreća na moru je zajamčena.

Ne upadaju turisti u nevolje samo na moru. Česti su slučajevi spašavanja unesrećenih s Velebita ili Biokova, a najčešći razlog zbog kojih mora intervenirati HGSS je u neadekvatnoj obući, poput sandala ili japanki u kojima turisti odluče krenuti na planinarenje, dok su nedostatak vode i korištenje krivih mapa samo dio specifičnih opasnosti na koje ukazuju spasilačke službe.

Nažalost, turisti su skloni nesrećama i u našim gradovima – padovi s nezaštićenih gradskih zidina, utvrda ili s litica uz more česti su kod mlađih turista koji su pod utjecajem alkohola.

Službe spašavanja turistima ne mogu zabraniti alkohol, ali gradovi mogu zabraniti njegovu prodaju u noćnim satima, no na takav potez odlučilo se svega nekoliko obalnih destinacija, iako bi zabranom prodaje alkohola smanjili nedolično ponašanje mladih i time donekle prevenirali nepromišljeno adrenalinsko ponašanje mladih gostiju.

Turisti stradavaju i na autocestama, a glavni razlog je umor vozača, koji voze po 10 i više sati u komadu bez odmora kako bi stigli do hrvatske obale koja je turistima iz srednje Europe auto-destinacija.

Stranim gostima u Hrvatskoj odavno su upućene službene sigurnosne poruke za što sigurniji boravak u našoj zemlji, no dojam je da ih stranci ignoriraju, a u preporukama se savjetuje da se na more nikada ne isplovljava na SUP daskama, zračnim madracima ili manjim brodicama kada je na snazi upozorenje za buru ili sjeverozapadni vjetar; da se prilikom odlaska na planine ponese čvrsta obuća, dovoljno vode i napunjen mobitel te da se u gradskim sredinama poštuju komunalni redovi. Nije teško za zapamtiti, no najviše nesreća tijekom sezone događa se upravo zbog kršenja ovih preporuka.

Iako javnost najčešće čuje za dramatične akcije spašavanja stranih turista na jadranskoj obali, statistika pokazuje da je broj intervencija zapravo podjednako raspoređen tijekom cijele godine.

Na ljetne mjesece, odnosno turističku sezonu, otpada otprilike jedna trećina do najviše polovine ukupnog broja akcija jer se akcije spašavanja tada sele prema priobalju, otocima i planinama uz more.

Izvan sezone dominiraju dugotrajne akcije traganja za nestalim osobama (starijim i nemoćnim) u unutrašnjosti Hrvatske, spašavanja planinara na snijegu i ledu te intervencije u slučajevima prirodnih nepogoda poput poplava ili potresa.

Statistika HGSS-a pritom razbija još jedan mit – u čak 75 posto slučajeva godišnje spašavaju se hrvatski državljani, a ne strani turisti. No, statistika je potvrdila da strani gosti ipak čine veći udio unesrećenih u ljetnim akcijama spašavanja na obali i otocima.