Donedavni predsjednik HSU-a Silvano Hrelja promijenio je stranu
Donedavni predsjednik HSU-a Silvano Hrelja promijenio je stranu. U SDP-u su, kada je u pitanju Hrvatska stranka umirovljenika, dakle ponovo ispali humanitarci. I ponovo su po tko zna koji put prevareni na potpuno isti način. Na svojoj listi uvedu HSU ili neku drugu stranku u predstavničko tijelo, pritom izgube izbore, a onda ove male stranke pretrče u šator pobjednika. I priključe se većini, iako predstavničko tijelo nikada ne bi vidjeli iznutra da se nisu ugurali na SDP-ovu listu.
HSU je to SDP-u napravio već drugi put zaredom. U prošlom saborskom sazivu s liste lijeve koalicije koju je tada vodio Zoran Milanović u Sabor su kao zastupnici HSU-a ušli također Hrelja, te Kazimir Varda. Bolji poznavatelji političkih prilika, vidjevši Vardino ime, posumnjali su da bi on mogao biti nelojalan političkoj opciji koja ga je uvela u Sabor. Radi se, naime, o nekadašnjem članu HDZ-a koji je tu stranku prije 20 godina napustio kako bi se pridružio Hrvatskom bloku. To je bila stranka koju je osnovao Ivić Pašalić 2002. godine, nakon što ga je te godine Ivo Sanader porazio na izborima za predsjednika HDZ-a. Nakon izbora 2016. Varda je bio jedan od prvih oporbenih zastupnika koji su preko stranke Milana Bandića odlučili podebljati HDZ-ovu saborsku većinu. Sada je pak to ponovio i Hrelja.
Nije to jedina bizarna priča na relaciji SDP – HSU. Još zanimljivije su se stvari događale u Zagrebu. Na jednim lokalnim izborima HSU je bio na listi SDP-a i ušao u Gradsku skupštinu. Na izborima je pobijedila Bandićeva lista, ali podebljanje većine uvijek dobro dođe. Pa su neki HSU-ovci odmah pretrčali Bandiću. Za nagradu je jedan od njih postao pročelnik. Četiri godine kasnije, na sljedećim lokalnim izborima, SDP naravno opet stavlja HSU-ovce na listu za zagrebačku Gradsku skupštinu. Na toj je listi bila i osoba koja je u tom trenutku bila pročelnica u Bandićevom poglavarstvu. Istovremeno je bila na izvršnoj funkciji kod Bandića i na oporbenoj listi. Nakon što je i tada Bandić pobijedio, ostala je na svojoj funkciji. I nikom ništa.
Naravno, nije ovdje ni potrebno spominjati majku svih pretrčavanja. Ono što se dogodilo u proljeće 2017. kada je pola HNS-ovih zastupnika sklopilo koaliciju s HDZ-om. Iako Sabor ne bi vidjeli ni izvana, a kamoli iznutra da se SDP nije smilovao. HNS je u tom trenutku bio na manje od dva posto na državnoj razini. HSU se kretao na oko jedan posto. Naravno, nije SDP bez veze primao ove stranke na liste. Njihova ukupna vrijednost od tri do četiri posto mogla je biti odlučujuća za pobjedu na parlamentarnim izborima. Nakon što su oni izgubljeni, dio zastupnika ovih dviju stranaka naglo je shvatio da HDZ, po kojem su barem deset godina tukli iz svih oružja, možda i nije tako loš.
Ovakve se stvari u demokraciji događaju. I ne mogu se baš nikako spriječiti. Barem ne na formalno-pravnoj razini. Demokratski sustavi ne poznaju imperativni mandat. Ne može stranka narediti zastupniku kako da glasa u predstavničkom tijelu. I onda ga iz njega opozvati ako se nije izjašnjavao kako se to od njega tražilo. To su revolucionarne metode koje se ne mogu primjenjivati u 21. stoljeću u zemlji članici EU-a.
Jedinu sankciju mogu izreći birači da na sljedećim izborima ne glasuju za opciju koja ih je iznevjerila, ne samo promjenom političke strane, već i sustava vrijednosti. To se dogodilo HNS-u. Stranka je na zadnjim parlamentarnim izborima gotovo propala. Dobila je samo jedan saborski mandat. Na nedavnim su lokalnim izborima isto tako izgorjeli. Jedini im tračak nade daje činjenica da se politička geometrija tako posložila da su imali 76. odlučujuću ruku u Saboru. Što jest jamčilo izvjesnu medijsku i društvenu vidljivost iz koje su se onda mogli osvajati nekakvi politički bodovi. Ali nakon Hrelje i njegovog aranžmana s Vladom i tome je došao kraj. A što se tiče donedavnog predsjednika HSU-a, on nakon ovog saborskog mandata ide u dvostruku mirovinu. I političku i stvarnu. Tako da kod njega ne igra ulogu nikakva eventualna kazna birača na sljedećim izborima. Na njima Hrelje, po svoj prilici, neće ni biti. A što će biti s vječnim HSU-om – tek treba vidjeti. Birači ponekad oproste. A često i potpuno zaborave.
Piše Zlatko Crnčec
HSU još jednom prevario SDP
Zlatko Crnčec
19. lipanj 2021 11:23
Foto Darko Jelinek
Donedavni predsjednik HSU-a Silvano Hrelja promijenio je stranu
Donedavni predsjednik HSU-a Silvano Hrelja promijenio je stranu. U SDP-u su, kada je u pitanju Hrvatska stranka umirovljenika, dakle ponovo ispali humanitarci. I ponovo su po tko zna koji put prevareni na potpuno isti način. Na svojoj listi uvedu HSU ili neku drugu stranku u predstavničko tijelo, pritom izgube izbore, a onda ove male stranke pretrče u šator pobjednika. I priključe se većini, iako predstavničko tijelo nikada ne bi vidjeli iznutra da se nisu ugurali na SDP-ovu listu.
HSU je to SDP-u napravio već drugi put zaredom. U prošlom saborskom sazivu s liste lijeve koalicije koju je tada vodio Zoran Milanović u Sabor su kao zastupnici HSU-a ušli također Hrelja, te Kazimir Varda. Bolji poznavatelji političkih prilika, vidjevši Vardino ime, posumnjali su da bi on mogao biti nelojalan političkoj opciji koja ga je uvela u Sabor. Radi se, naime, o nekadašnjem članu HDZ-a koji je tu stranku prije 20 godina napustio kako bi se pridružio Hrvatskom bloku. To je bila stranka koju je osnovao Ivić Pašalić 2002. godine, nakon što ga je te godine Ivo Sanader porazio na izborima za predsjednika HDZ-a. Nakon izbora 2016. Varda je bio jedan od prvih oporbenih zastupnika koji su preko stranke Milana Bandića odlučili podebljati HDZ-ovu saborsku većinu. Sada je pak to ponovio i Hrelja.
Nije to jedina bizarna priča na relaciji SDP – HSU. Još zanimljivije su se stvari događale u Zagrebu. Na jednim lokalnim izborima HSU je bio na listi SDP-a i ušao u Gradsku skupštinu. Na izborima je pobijedila Bandićeva lista, ali podebljanje većine uvijek dobro dođe. Pa su neki HSU-ovci odmah pretrčali Bandiću. Za nagradu je jedan od njih postao pročelnik. Četiri godine kasnije, na sljedećim lokalnim izborima, SDP naravno opet stavlja HSU-ovce na listu za zagrebačku Gradsku skupštinu. Na toj je listi bila i osoba koja je u tom trenutku bila pročelnica u Bandićevom poglavarstvu. Istovremeno je bila na izvršnoj funkciji kod Bandića i na oporbenoj listi. Nakon što je i tada Bandić pobijedio, ostala je na svojoj funkciji. I nikom ništa.
Naravno, nije ovdje ni potrebno spominjati majku svih pretrčavanja. Ono što se dogodilo u proljeće 2017. kada je pola HNS-ovih zastupnika sklopilo koaliciju s HDZ-om. Iako Sabor ne bi vidjeli ni izvana, a kamoli iznutra da se SDP nije smilovao. HNS je u tom trenutku bio na manje od dva posto na državnoj razini. HSU se kretao na oko jedan posto. Naravno, nije SDP bez veze primao ove stranke na liste. Njihova ukupna vrijednost od tri do četiri posto mogla je biti odlučujuća za pobjedu na parlamentarnim izborima. Nakon što su oni izgubljeni, dio zastupnika ovih dviju stranaka naglo je shvatio da HDZ, po kojem su barem deset godina tukli iz svih oružja, možda i nije tako loš.
Ovakve se stvari u demokraciji događaju. I ne mogu se baš nikako spriječiti. Barem ne na formalno-pravnoj razini. Demokratski sustavi ne poznaju imperativni mandat. Ne može stranka narediti zastupniku kako da glasa u predstavničkom tijelu. I onda ga iz njega opozvati ako se nije izjašnjavao kako se to od njega tražilo. To su revolucionarne metode koje se ne mogu primjenjivati u 21. stoljeću u zemlji članici EU-a.
Jedinu sankciju mogu izreći birači da na sljedećim izborima ne glasuju za opciju koja ih je iznevjerila, ne samo promjenom političke strane, već i sustava vrijednosti. To se dogodilo HNS-u. Stranka je na zadnjim parlamentarnim izborima gotovo propala. Dobila je samo jedan saborski mandat. Na nedavnim su lokalnim izborima isto tako izgorjeli. Jedini im tračak nade daje činjenica da se politička geometrija tako posložila da su imali 76. odlučujuću ruku u Saboru. Što jest jamčilo izvjesnu medijsku i društvenu vidljivost iz koje su se onda mogli osvajati nekakvi politički bodovi. Ali nakon Hrelje i njegovog aranžmana s Vladom i tome je došao kraj. A što se tiče donedavnog predsjednika HSU-a, on nakon ovog saborskog mandata ide u dvostruku mirovinu. I političku i stvarnu. Tako da kod njega ne igra ulogu nikakva eventualna kazna birača na sljedećim izborima. Na njima Hrelje, po svoj prilici, neće ni biti. A što će biti s vječnim HSU-om – tek treba vidjeti. Birači ponekad oproste. A često i potpuno zaborave.