Nekada je božićni domjenak Srpskog narodnog vijeća bio gotovo pa jedan od najvažnijih političkih događaja u zemlji. Kada je tamo početkom dvijetisućitih Ivo Sanader, čestitajući pravoslavnim vjernicima Božić, rekao »Hristos se rodi«, bila je to situacija koja je označila početak novog HDZ-a, potpuno prihvatljivog takozvanoj međunarodnoj zajednici. Naime, nakon što je HDZ pomalo i neočekivano pobijedio SDP i njegove koalicijske partnere na parlamentarnim izborima 2003. godine, u Bruxellesu je bilo još uvijek dosta onih koji su prilično sumnjičavo gledali na takav razvoj događaja.

U briselskoj političkoj i birokratskoj kasti HDZ se još uvijek promatralo kao hrvatski pandan Slobodanu Miloševiću. I trebala je ovakva jedna gesta da se HDZ pozicionira kao proeuropske stranka.
Ta je gesta naravno imala i pozitivan učinak na domaću političku scenu. Smanjila je međunacionalne tenzije koje nisu podigle ni problemi oko suradnje s Haškim tribunalom koji su tada dominirali hrvatskom politikom. Domjenak Srpskog narodnog vijeća bio je i mjesto gdje se Stjepan Mesić ispričao za svoje proustaške izjave s početka devedesetih. Mada bi bilo bolje da je to napravio negdje drugdje, jer njima nije uvrijedio i povrijedio samo Srbe. Pupovčev domjenak bio je i prvi javni skup na kojem se u Hrvatskoj nakon 1990. pojavio zadnji ministar vanjskih poslova SFRJ Budimir Lončar.

I svih se sljedećih godina jako pazilo tko dolazi na ove domjenke, tko je što rekao i tko se pojavio. Ostatak takvih navika je i pažnja javnosti i medija nad činjenicom da na jučerašnji domjenak nije došao Zoran Milanović. To što se nije pojavio, dobar je potez predsjednika Republike. Bilo bi za njega potpuno besmisleno doći na event na kojem je glavni Milorad Pupovac. Nakon svega što su rekli jedan o drugom, naročito onog što je Milanović rekao o predsjedniku SNV-a bilo bi potpuno neukusno s obje strane sada glumiti nekakvo posebno prijateljstvo. I političko i osobno. Zanimljivo je jako da su s Pupovcem u sukobu bila oba lijeva predsjednika koje je Hrvatska dosad imala. I Ivo Josipović nije imao previše nježnih riječi za Pupovca. Nazivao ga je etnobiznismenom koji proizvodi međunacionalne sukobe niskog intenziteta kako bi na tome hvatao političke bodove.

Ali u oba slučaja riječ je o osobnom političkom sukobu Josipovića i Milanovića s jedne i Pupovca s druge strane. Nema to nikakve veze s međunacionalnim odnosima općenito. Mada to jest malo čudno. Pupovac manje-više vodi istu politiku već skoro 30 godina. U nekim razdobljima to ni Josipoviću ni Milanoviću nije bilo sporno, a u nekima je. Oba su tražila i dobila njegovu podršku na izborima. Milanović je čak bio središnji gost na drugoj godišnjoj skupštini Srpskog narodnog vijeća. Zanimljivo je da je godinu ranije tu ulogu imao Milanovićev novi veliki prijatelj Milorad Dodik. Milanović je čak jedne godine 27. srpnja bio na Pupovčevom krajnje kontroverznom obilježavanju Dana ustanka. Što se sada dogodilo da su pale tako teške riječi, nije baš do kraja jasno. Ali, što je još važnije, nije ni bitno.

Naime, kako Hrvatska, uz velike poteškoće i presporo, ipak postaje sve normalnija zemlja, tako i božićni domjenak Srpskog narodnog vijeća gubi na važnosti u političkom smislu. Je li netko tamo došao ili nije, tko je što izjavio, nema više onakve velike važnosti kakvu je imalo prije recimo nekih petnaestak godina. To je jako dobro i za Hrvate, i za Srbe u Hrvatskoj, i za cijelu zemlju.

To se uostalom vidjelo i iz govora glavnih protagonista jučerašnjeg eventa. Naravno, nisu se mogli izbjeći pozivi na jačanje međunacionalne tolerancije i snošljivosti, ali je naglasak ipak bio na drugim stvarima koje opterećuju život svih građana. Na obnovi od potresa na Banovini i na koroni koja sa svim svojim sojevima čini svima život puno nepodnošljivijim i kompliciranijim. U svakom slučaju, stvari se pomiču nabolje. Sukob Milanović-Pupovac samo je bura u čaši vode. Uopće nije isključeno da za godinu dana Milanović bude glavni gost domjenka. A dotad će se stvari na Banovini ipak pomaknuti naprijed, obnova će početi davati rezultate, a moguće je i da korona popusti. A prema naprijed se pomiče i hrvatsko društvo, bez obzira na to što možda netko smatrao drukčije.