Hrvatska je vojska do jučerašnjeg spektakularnog mimohoda, koji je začepio usta ratnim huškačima iz »regiona«, morala proći dug i trnovit put
U vrijeme kada se zvecka oružjem na sve strane, kada se halucinira o nekakvom srpskom svetu, kada se u javnom narativu ponovo spominje Drugi svjetski rat, kada Srbija i Mađarska ulaze u vojni savez, kada zapadni Balkan opet postaje nestabilno europsko žarište – Hrvatska je podsjetila one koje je pobijedila u ratu 90-ih da smo danas ponovo, kao i 1995., regionalna vojna sila. I da nismo samo idilična zemlja za godišnje odmore, nego itekako ozbiljna država s još ozbiljnijim oružanim snagama, koja nikada neće zaboraviti da je svoju slobodu izborila u nametnutom joj ratu. I da je ovoga puta spremnija nego ikad odgovoriti na sve ugroze i izazove.
No, Hrvatska je vojska do jučerašnjeg spektakularnog mimohoda, koji je začepio usta ratnim huškačima iz »regiona«, morala proći dug i trnovit put. Još od druge polovice 90-ih, a nakon akcije Oluja, slovili smo kao skromna vojna sila, maltene otpisana, u koju se nije ulagalo, čak ni poštovalao u mandatima dvojice predsjednika nakon 2000. godine, što je admiral Domazet Lošo nazvao »15 izgubljenih godina«. Obvezni vojni rok je ukinut, vojarne zatvorene ili darovane gradovima, izdvajanja za obranu su se smanjivala iz godine u godinu, a generali iz Domovinskog rata umirovljeni jednim potezom pera Stipe Mesića.
A onda je Putin napao Ukrajinu i iz temelja uzdrmao geopolitički poredak u svijetu. I mi smo se konačno trgnuli. I u tišini počeli »oštriti kandže« da bismo danas imali hrvatski vojni preporod i da bismo vratili reputaciju koju smo dobili tijekom Domovinskog rata kao zemlja žestokog otpora kojoj ni treća najjača armija u Europi nije mogla ništa. Promijenili smo smjer i počeli se prestrojavati u učinkovitu vojsku profesionalnih odreda, pogotovo nakon pristupanja Sjevernoatantskom savezu.
Hrvatska danas provodi najambiciozniju reformu obrane od osamostaljenja. Prošle je godine proračun za obranu povećan za 22 posto, a ove za još 18 posto, čime smo ispunili zahtjev NATO-a o izdvajanju dva posto BDP-a za obranu, s planovima daljnjeg povećavanja. U iduće dvije do tri godine, pored svega što smo vidjeli na mimohodu, Hrvatska planira nabavu: tenkova Leopard, samohodnih haubica Caesar, protuzračnih sustava kratkog i vrlo kratkog dometa Mistral, teških teretnih motornih vozila, streljiva 155 milimetara, modularnog dalekometnog streljiva Hammer, streljiva 120 milimetara za tenk Leopard, višecijevnih raketnih bacača Himars i proizvodnju FPV dronova. A vrhunac modernizacije Hrvatske vojske svakako je nabava eskadrile Rafalea, najsuvremenijih borbenih zrakoplova »koje nema nitko od Njemačke do Grčke«, da parafraziramo premijera Plenkovića. I ono najvažnije – Hrvatska vojska je jučerašnjim mimohodom pokazala da će u skoroj budućnosti raskinuti sve veze s naslijeđenim vojnim sustavima sovjetske i istočnoblokovske proizvodnje. Sve više se koristi najsuvremenija zapadna vojna tehnologija, u potpunosti integrirana s visokim standardima NATO-a. Jedna smo od rijetkih članica NATO-a s neposrednim ratnim iskustvom, a uz to smo i jedna od članica s najbržom modernizacijom vojske koja vrlo brzo može ispuniti zahtjeve za dodatna izdvajanja za obranu zahvaljujući robusnim stopama gospodarskog rasta.
Ne zaboravimo ni hrvatsku vojnu industriju koja se ponovo vraća na scenu, a zbog proizvodnje streljiva i dronova, osim regionalne vojne sile, postajemo i regionalni dobavljač. Jer Hrvatska više nije samo kupac oružja, nego i proizvođač oružja najsuvremenije tehnologije.
Iako se Hrvatska, kao i mnoge europske zemlje, suočava s nedostatkom radne snage i iseljavanjem, pa tako i HV, rješenje se našlo u ponovnom aktiviranju vojnog roka, a interes mladih za dragovoljno služenje vojske je na zavidnoj razini. Istodobno, Hrvatska vojska se ne uvježbava sama, nego s drugim članicama saveza, a osim vođenja borbi na kopnu, moru i u zraku, pripremamo se i za vođenje rata u kibernetičkom prostoru.
Mimohod HV-a zasigurno je iznenadio mnoge i o njemu će se još dugo pričati, a njime smo na najbolji mogući način obilježili 30. obljetnicu Bljeska i Oluje i 35. obljetnicu Dana državnosti.
Uvodnik
Hrvatski vojni preporod
Dražen Katalinić
01. kolovoz 2025 10:23
Foto D. KOVAČEVIĆ
Hrvatska je vojska do jučerašnjeg spektakularnog mimohoda, koji je začepio usta ratnim huškačima iz »regiona«, morala proći dug i trnovit put
U vrijeme kada se zvecka oružjem na sve strane, kada se halucinira o nekakvom srpskom svetu, kada se u javnom narativu ponovo spominje Drugi svjetski rat, kada Srbija i Mađarska ulaze u vojni savez, kada zapadni Balkan opet postaje nestabilno europsko žarište – Hrvatska je podsjetila one koje je pobijedila u ratu 90-ih da smo danas ponovo, kao i 1995., regionalna vojna sila. I da nismo samo idilična zemlja za godišnje odmore, nego itekako ozbiljna država s još ozbiljnijim oružanim snagama, koja nikada neće zaboraviti da je svoju slobodu izborila u nametnutom joj ratu. I da je ovoga puta spremnija nego ikad odgovoriti na sve ugroze i izazove.
No, Hrvatska je vojska do jučerašnjeg spektakularnog mimohoda, koji je začepio usta ratnim huškačima iz »regiona«, morala proći dug i trnovit put. Još od druge polovice 90-ih, a nakon akcije Oluja, slovili smo kao skromna vojna sila, maltene otpisana, u koju se nije ulagalo, čak ni poštovalao u mandatima dvojice predsjednika nakon 2000. godine, što je admiral Domazet Lošo nazvao »15 izgubljenih godina«. Obvezni vojni rok je ukinut, vojarne zatvorene ili darovane gradovima, izdvajanja za obranu su se smanjivala iz godine u godinu, a generali iz Domovinskog rata umirovljeni jednim potezom pera Stipe Mesića.
A onda je Putin napao Ukrajinu i iz temelja uzdrmao geopolitički poredak u svijetu. I mi smo se konačno trgnuli. I u tišini počeli »oštriti kandže« da bismo danas imali hrvatski vojni preporod i da bismo vratili reputaciju koju smo dobili tijekom Domovinskog rata kao zemlja žestokog otpora kojoj ni treća najjača armija u Europi nije mogla ništa. Promijenili smo smjer i počeli se prestrojavati u učinkovitu vojsku profesionalnih odreda, pogotovo nakon pristupanja Sjevernoatantskom savezu.
Hrvatska danas provodi najambiciozniju reformu obrane od osamostaljenja. Prošle je godine proračun za obranu povećan za 22 posto, a ove za još 18 posto, čime smo ispunili zahtjev NATO-a o izdvajanju dva posto BDP-a za obranu, s planovima daljnjeg povećavanja. U iduće dvije do tri godine, pored svega što smo vidjeli na mimohodu, Hrvatska planira nabavu: tenkova Leopard, samohodnih haubica Caesar, protuzračnih sustava kratkog i vrlo kratkog dometa Mistral, teških teretnih motornih vozila, streljiva 155 milimetara, modularnog dalekometnog streljiva Hammer, streljiva 120 milimetara za tenk Leopard, višecijevnih raketnih bacača Himars i proizvodnju FPV dronova. A vrhunac modernizacije Hrvatske vojske svakako je nabava eskadrile Rafalea, najsuvremenijih borbenih zrakoplova »koje nema nitko od Njemačke do Grčke«, da parafraziramo premijera Plenkovića. I ono najvažnije – Hrvatska vojska je jučerašnjim mimohodom pokazala da će u skoroj budućnosti raskinuti sve veze s naslijeđenim vojnim sustavima sovjetske i istočnoblokovske proizvodnje. Sve više se koristi najsuvremenija zapadna vojna tehnologija, u potpunosti integrirana s visokim standardima NATO-a. Jedna smo od rijetkih članica NATO-a s neposrednim ratnim iskustvom, a uz to smo i jedna od članica s najbržom modernizacijom vojske koja vrlo brzo može ispuniti zahtjeve za dodatna izdvajanja za obranu zahvaljujući robusnim stopama gospodarskog rasta.
Ne zaboravimo ni hrvatsku vojnu industriju koja se ponovo vraća na scenu, a zbog proizvodnje streljiva i dronova, osim regionalne vojne sile, postajemo i regionalni dobavljač. Jer Hrvatska više nije samo kupac oružja, nego i proizvođač oružja najsuvremenije tehnologije.
Iako se Hrvatska, kao i mnoge europske zemlje, suočava s nedostatkom radne snage i iseljavanjem, pa tako i HV, rješenje se našlo u ponovnom aktiviranju vojnog roka, a interes mladih za dragovoljno služenje vojske je na zavidnoj razini. Istodobno, Hrvatska vojska se ne uvježbava sama, nego s drugim članicama saveza, a osim vođenja borbi na kopnu, moru i u zraku, pripremamo se i za vođenje rata u kibernetičkom prostoru.
Mimohod HV-a zasigurno je iznenadio mnoge i o njemu će se još dugo pričati, a njime smo na najbolji mogući način obilježili 30. obljetnicu Bljeska i Oluje i 35. obljetnicu Dana državnosti.