Politika na trapezu

Hrvatska u sivoj zoni

Tihana Tomičić

Foto Josip Regovic/PIXSELL

Foto Josip Regovic/PIXSELL

Ovo su tek neki od primjera koji govore o tome koliko je hrvatski sustav na svim razinama šupalj, odnosno koliko su propisi nedorečeni

placeholder


Saborsko Antikorupcijsko vijeće za danas je zakazalo javno saslušanje »radi rasvjetljavanja problematike upravljanja trgovačkim društvom Ina«. Povod za saslušanje velika je afera u kojoj je peteročlana grupa predvođena direktorom u Ini četvrte razine, prema sumnjama istražitelja, na preprodaji Ininog plina tu kompaniju oštetila za više stotina milijuna kuna.


Na saslušanje su pozvani premijer Andrej Plenković, bivši ministar gospodarstva Tomislav Ćorić, bivša zamjenica predstojnika Ureda premijera Tena Mišetić te nekadašnji čelnik Janafa Dragan Kovačević. Sve se vrti oko Kovačevića koji je u ofenzivi da dokaže da i sam nije kriv u drugoj aferi, aferi Janaf. No, vlast i oporba spore se oko toga tko ima pravo održavati saslušanja u Saboru, pri čemu vladajući tumače da Antikorupcijsko vijeće to nije, dok u oporbi drže kako su ovlasti tog tijela iznad ovlasti drugih saborskih radnih tijela. Stoga nemamo pojma kako će današnji dan u Saboru završiti, hoće li se ikome onemogućiti da dođe ili da vodi sjednicu, hoće li taj šou biti uopće na razini jednog parlamenta, ili će nastati totalni rusvaj i sramota. Samo jedno je sigurno: premijer Plenković neće se odazvati. A kakav performans priprema opozicija i ljutiti Kovačević, to ćemo tek vidjeti.


To je samo jedan od primjera koji pokazuje da je sustav prilično nesređen, i da rupe u zakonu omogućavaju da svatko zakone (ili poslovnik) tumači kako mu odgovara. Ako u Saboru ne znaju tko ima kakve ovlasti, kako li je tek u drugim segmentima društva i države?!




No, danas svjedočimo još jednom sličnom primjeru, naime ministar policije Davor Božinović odlučio je poništiti natječaje za pet policijskih načelnika, među ostalim i u Primorsko-goranskoj i Dubrovačkoj-neretvanskoj županiji itd. Upravo u ovoj potonjoj, dubrovačkoj, natječaj je poništen jer nijedan od kandidata nije zadovoljio na testu, dok je za ostale policijske uprave natječaj poništen zato što su se »bitno promijenile okolnosti nakon raspisivanja internog oglasa«. Na to su burno reagirali sindikati, s otvorenim sumnjama da su natječaji poništeni nakon što nisu prošli oni kandidati koje je vrh uprave želio vidjeti kao svoje favorite na tim funkcijama.


No, problem je ne samo u tome što na testovima nisu prošli »podobni«, nego i u tome što u jednom dijelu tih internih natječaja nije prošao – nitko?! To zaista zvuči kao klasični vic o policajcima.


Ali stvar je malo ozbiljnija, i sindikalci su u pravu kad se pitaju kako je moguće da ljudi koji uopće mogu pristupiti natječajima za šefa policije na razini županije, a uvjet su i godine iskustva i obrazovanje itd., uspijevaju takav ispit pasti! O kakvim se kadrovima radi, tko je dosad odlučivao o njihovim napredovanjima u sustavu, tko je dosad provjeravao njihove reference – sva se ta pitanja postavljaju nakon objave ove pomalo bizarne vijesti. »Biti načelnik policijske uprave pet godina i ne poznavati propise, a svakodnevno donositi odluke i potpisivati dokumente s kojima odlučuješ o nečijim sudbinama, ravno je nuli i sramoti ne samo za pojedinca, već i za sustav koji bi trebao jamčiti sigurnost i povjerenje ne samo građanima, već i tom istom sustavu, odnosno ljudima koji u njemu rade«, komentirali su iz sindikata ovu informaciju. I naravno da su bili u pravu sa svim pitanjima koja su postavili.


Još je gora odluka vrha MUP-a o tome da će se natječaji ponoviti, ali na način da će na njima moći sudjelovati svi, dakle i oni koji su već na ispitu stručnosti (možda i inteligencije) u prvom krugu internih provjera pali. »Sve je pravno pokriveno«, kažu iz ministarstva, što je vjerojatno točno. Ali sramotu će biti teško zaboraviti.


A ovo su tek neki od primjera koji govore o tome koliko je hrvatski sustav na svim razinama šupalj, odnosno koliko su propisi nedorečeni. Iz toga proizlazi voluntarizam i improvizacija, a to je korak do najvećeg hrvatskog problema – korupcije, koja može cvjetati i bujati bez problema u takvim uvjetima sive zone na svim razinama.