Piše Zlatko Crnčec

Hrvatska u nemogućoj poziciji

Zlatko Crnčec

Foto Screenshot RTL Potraga, Lighthouse Reports

Foto Screenshot RTL Potraga, Lighthouse Reports

Snimka na kojoj maskirane osobe tuku ilegalne migrante na granici Hrvatske i BiH jučer je u prvi plan vratila koronom potpuno zasjenjen problem ilegalnih migranata

placeholder


Snimka na kojoj maskirane osobe tuku ilegalne migrante na granici Hrvatske i BiH jučer je u prvi plan vratila koronom potpuno zasjenjen problem ilegalnih migranata. Mediji koji su ih objavili tvrde da sve upućuje na to da su maskirani ljudi koji pendreče migrante hrvatski policajci. Vlada je obećala promptnu istragu. Pokažu li se ovakve tvrdnje točnima ili ne, radi se o zabrinjavajućim i tužnim događajima.


Ovdje je upitna moralna strana takvog ponašanja prema ilegalnim migrantima. Bez obzira na sve čudne i bizarne stvari vezane za migrantske valove, tu se ipak radi o teškoj sirotinji koja prelazi na tisuće kilometara kako bi se dokopala boljeg života. Okej, legitimna su sva pitanja koja se često postavljaju – gotovi svi oni su mladi ljudi, nigdje nema ni žena ni djece ni staraca. Riječ je vjerojatno o ekonomskim emigrantima koji bježe od siromaštva. Kontrolira li neka nevidljiva ruka neke migrantske tijekove, to već spada u sferu teorija zavjere. Mada zaista ima i oko toga nekih nelogičnosti za koje ne postoje razumna objašnjenja.


Ali sve to ipak odlazi u drugi plan pred činjenicom da se u Europi 21. stoljeća nevoljnika koji pokuca na vrata ne dočekuje dobrodošlicom i okrijepom već pendrekom i porukom da se vrati tamo odakle je došao. Kako god i zbog čega ti ljudi došli na hrvatske granice, razlog sigurno nije bila nikakva obijest i želja da se malo vidi svijeta.




Ali opet, nevoljnici se broje u desetinama tisuća. Oni, naravno, ne žele uopće ostati u Hrvatskoj. Njihova je namjera dokopati se bogatog europskog sjevera. Lijepa naša ih nimalo ne zanima. Prije šest godina kroz Hrvatsku je prošlo više od pola milijuna ljudi. I nitko nije želio ostati. Naravno, sada su brojke bitno manje, ali migranti i dalje pristižu. A zemlje preko kojih su 2015. godine iz Hrvatske prešli do Njemačke i Švedske sada su zatvorile svoje granice. Mađarska i Slovenija na svojim granicama imaju bodljikave žice. Čak ako bi ih kojim slučajem i preskočili, migranti nisu više baš previše dobrodošli ni u Frankfurtu ni u Stockholmu. Što Hrvatsku sada stavlja u prilično tešku, a u slučaju samo većeg migrantskog vala, i nemoguću poziciju. A budući da unutar EU-a i nema baš previše solidarnosti, Hrvatska se na neki način mora početi sama braniti.


Naravno, to ne bi smjelo biti brutalno premlaćivanje svakoga tko prijeđe granicu, makar to bilo i ilegalno. Nije baš najjasnija ni taktika. Ako se zaista pokaže da su hrvatski policajci namjerno skidali svoje odore i uredovali bez službenih oznaka, bit će to krajnje neugodna situacija i za MUP i za Vladu. Pa tako se s fantomkama i neodredivim uniformama prije koju godinu radilo na Krimu. Osim toga, u vremenima sveopće digitalizacije kada svatko ima pametni telefon, a ni kamere više nisu skupe kao nekada, bilo je stvarno bizarno ako su mislili da jednog lijepog dana netko neće snimiti eventualno sporno uredovanje hrvatskih policajaca. Naravno, još jednom treba naglasiti da stručna skupina Ministarstva unutarnjih poslova tek treba utvrditi sve činjenice, od kojih je naravno najvažnija ona jesu li na snimci oni ljudi koji tuku ilegalne migrante zaista hrvatski policajci. Ako jesu, onda je to zaista zabrinjavajuće. I to jako.


Hrvatska se nalazi u teškom položaju. S jedne strane, od nje se očekuje da do zadnjeg slova i zareza postupa po svim humanitarnim konvencijama. Jer, ako neće, onda će se ozbiljni ljudi u Bruxellesu jako zgražati nad njenim nehumanim ponašanjem. A s druge, Hrvatska želi ući u Schengen kojem je prva linija obrane čak i sada kad nije njen član. Susjedne zemlje članice EU-a zatvorila su svoje granice. Na udaru su Hrvatska i Grčka koje jesu u EU-u, te Srbija i BiH koje bi to željele postati. A one se u toj situaciji snalaze kako znaju i umiju.


Mali se ovdje još jednom suočavaju s posljedicama onoga što za svoju koju korist rade veliki. U Siriji, Libiji, Iraku i Afganistanu se događalo nešto prije nego su stotine tisuća ljudi iz njih krenuli put sjevera. Međutim, bez obzira na to licemjerje bogatih, Hrvatska si ipak ne smije dozvoliti da na to odgovori onako kako se vidi na snimci.