Nije na Hrvatskoj voditi svjetsku politiku
Ovo je stvarno peh. I sam je posjet izraelskog ministra u nekoj mjeri kontroverzan, a još se k tome poklopio s napadom Izraela na suverenu državu. Izvješća iz Katara gdje je Hrvatska 2022. osvojila broncu, još su uvijek proturječna, ali žrtava ima.
Uglavnom, dan posjeta nije mogao biti gore izabran. Ali, naravno, kako to uvijek biva u Hrvatskoj, ne postoji taj svjetski problem koji se neće prelomiti preko domaće politike.
Pa se tako i sada dogodilo da se zbivanja u Palestini uporabljaju kao oruđe u domaćem političkom ratu između Vlade i predsjednika. Koji, usput budi rečeno, traje dulje i od ukrajinskog i od ovog najnovijeg u Palestini koji traje još malo pa dvije godine.
Zoran Milanović je brutalno napao Vladu zbog toga jer je uopće pozvala izraelskog ministra u Zagreb. On smatra da se time daje »podrška izraelskoj politici nasilja, etničkog čišćenja i ratnih zločina«. Dodao je da »Izrael divlja i ubija desetke tisuća ljudi u Gazi«.
S druge pak strane premijer Plenković govori o tome da je rat u Palestini počeo Hamas prije dvije godine svojim terorističkim napadom, iako sukobi Arapa i Židova u Palestini traju već više od stotinu godina. A ono što se dogodilo 7. listopada 2023. samo je tek još jedna brutalna epizoda tog nesretnog sukoba, koji kao da nikada neće završiti.
Međutim, ono što je ovdje ključno nije to govori li istinu Milanović ili Plenković, već je stvar u tome da u sukobu na Bliskom istoku Hrvatska ne treba držati stranu ni Palestincima niti Izraelu, već se ponašati u svom vlastitom interesu.
Nije na Hrvatskoj voditi svjetsku politiku. Nije na njenim liderima javno komentirati i ocjenjivati poteze krupnih geopolitičkih igrača.
Sam je Milanović uostalom u više navrata – kada je u pitanju BiH, ali i u slučaju Ukrajine, govorio da svaka zemlja i nacija u ostvarivanju svojih nacionalnih interesa ima pravo i na sebičnost. Više je to puta ponovio u različitim prilikama.
Više je puta ponovio i da je pogrešna europska i američka politika prema Ukrajini jer se njome ruskom medvjedu gura penkala u oko. Ali zašto onda već dvije godine svojim izjavama tu istu penkalu gura u oko Izraelu. Naravno, nisu to potpuno iste relacije, ali nekih sličnosti ipak ima.
Izrael je zaista krajnje brutalan u Gazi, način na koji vodi ratne operacije gotovo da nema više nikakve veze s Hamasom, već s dva milijuna Palestinaca koji žive u Gazi. Barem ih je toliko bilo prije 7. listopada 2023. Sada ih je, nažalost, puno manje.
Nije na hrvatskom predsjedniku da daje ovakve ocjene. Ako je nekome ovakvo mišljenje autora ovog teksta domobransko, neka bude. Ali Milanović time, svojim guranjem na svjetsku scenu gdje mu kao predsjedniku male zemlje nije mjesto, objektivno šteti interesima Hrvatske.
Koja, njegove su to riječi, kada su u pitanju nacionalni interesi ima pravo biti sebična. Nije interes Hrvatske gurati penkalu u oko Izraelu, a samim tim ni Americi.
Milanović s druge strane dobro govori da ne treba to raditi ni Rusiji. Posebno to ne treba raditi mala zemlja kao što je Hrvatska. A toga je od veljače 2022. i napada na Ukrajinu, bilo.
Neki Vladini potezi prelazili su ono što su zapadni saveznici i NATO u svom ratu protiv Rusije u političkom smislu vjerojatno očekivali od tako male zemlje kao što je Hrvatska. Ne mislimo ovdje na slanje oružja Ukrajini i generalnu podršku toj zemlji u njenoj borbi protiv ruske agresije. To rade sve zemlje članice NATO-a, a i neke druge zapadne države koje nisu.
Hrvatska je naprosto dio zapadnog vojnog saveza i to podrazumijeva i neke obveze. I vojne i političke. I tu spora nema. Zna se na kojoj je Hrvatska strani. I dobro je da je to tako.
Ali bilo je tu i nekih nepotrebnih iskakanja s kojima Hrvatska strši od ostalih sličnih zemalja. Istina, kako sada stvari stoje, sve ide prema tome da mira u Ukrajini biti neće i da će rat zapada i Rusije trajati desetljećima.
Ako tome bude tako, onda su ovi prigovori na račun Vlade pomalo i bespredmetni.
Ali opet zašto riskirati, zašto stršiti.
Što ako se kojim slučajem, možda je bolje reći nekim čudom, ipak postigne dogovor o primirju.
I dođe do zatopljavanja odnosa Amerike i Rusije. A znamo iz povijesti da Moskva zna biti veliko zlopamtilo.
Zlatko Crnčec
Hrvatska treba brinuti svoje brige
Zlatko Crnčec
10. rujan 2025 10:42
Foto ARHIVA NL
Nije na Hrvatskoj voditi svjetsku politiku
Ovo je stvarno peh. I sam je posjet izraelskog ministra u nekoj mjeri kontroverzan, a još se k tome poklopio s napadom Izraela na suverenu državu. Izvješća iz Katara gdje je Hrvatska 2022. osvojila broncu, još su uvijek proturječna, ali žrtava ima.
Uglavnom, dan posjeta nije mogao biti gore izabran. Ali, naravno, kako to uvijek biva u Hrvatskoj, ne postoji taj svjetski problem koji se neće prelomiti preko domaće politike.
Pa se tako i sada dogodilo da se zbivanja u Palestini uporabljaju kao oruđe u domaćem političkom ratu između Vlade i predsjednika. Koji, usput budi rečeno, traje dulje i od ukrajinskog i od ovog najnovijeg u Palestini koji traje još malo pa dvije godine.
Zoran Milanović je brutalno napao Vladu zbog toga jer je uopće pozvala izraelskog ministra u Zagreb. On smatra da se time daje »podrška izraelskoj politici nasilja, etničkog čišćenja i ratnih zločina«. Dodao je da »Izrael divlja i ubija desetke tisuća ljudi u Gazi«.
S druge pak strane premijer Plenković govori o tome da je rat u Palestini počeo Hamas prije dvije godine svojim terorističkim napadom, iako sukobi Arapa i Židova u Palestini traju već više od stotinu godina. A ono što se dogodilo 7. listopada 2023. samo je tek još jedna brutalna epizoda tog nesretnog sukoba, koji kao da nikada neće završiti.
Međutim, ono što je ovdje ključno nije to govori li istinu Milanović ili Plenković, već je stvar u tome da u sukobu na Bliskom istoku Hrvatska ne treba držati stranu ni Palestincima niti Izraelu, već se ponašati u svom vlastitom interesu.
Nije na Hrvatskoj voditi svjetsku politiku. Nije na njenim liderima javno komentirati i ocjenjivati poteze krupnih geopolitičkih igrača.
Sam je Milanović uostalom u više navrata – kada je u pitanju BiH, ali i u slučaju Ukrajine, govorio da svaka zemlja i nacija u ostvarivanju svojih nacionalnih interesa ima pravo i na sebičnost. Više je to puta ponovio u različitim prilikama.
Više je puta ponovio i da je pogrešna europska i američka politika prema Ukrajini jer se njome ruskom medvjedu gura penkala u oko. Ali zašto onda već dvije godine svojim izjavama tu istu penkalu gura u oko Izraelu. Naravno, nisu to potpuno iste relacije, ali nekih sličnosti ipak ima.
Izrael je zaista krajnje brutalan u Gazi, način na koji vodi ratne operacije gotovo da nema više nikakve veze s Hamasom, već s dva milijuna Palestinaca koji žive u Gazi. Barem ih je toliko bilo prije 7. listopada 2023. Sada ih je, nažalost, puno manje.
Nije na hrvatskom predsjedniku da daje ovakve ocjene. Ako je nekome ovakvo mišljenje autora ovog teksta domobransko, neka bude. Ali Milanović time, svojim guranjem na svjetsku scenu gdje mu kao predsjedniku male zemlje nije mjesto, objektivno šteti interesima Hrvatske.
Koja, njegove su to riječi, kada su u pitanju nacionalni interesi ima pravo biti sebična. Nije interes Hrvatske gurati penkalu u oko Izraelu, a samim tim ni Americi.
Milanović s druge strane dobro govori da ne treba to raditi ni Rusiji. Posebno to ne treba raditi mala zemlja kao što je Hrvatska. A toga je od veljače 2022. i napada na Ukrajinu, bilo.
Neki Vladini potezi prelazili su ono što su zapadni saveznici i NATO u svom ratu protiv Rusije u političkom smislu vjerojatno očekivali od tako male zemlje kao što je Hrvatska. Ne mislimo ovdje na slanje oružja Ukrajini i generalnu podršku toj zemlji u njenoj borbi protiv ruske agresije. To rade sve zemlje članice NATO-a, a i neke druge zapadne države koje nisu.
Hrvatska je naprosto dio zapadnog vojnog saveza i to podrazumijeva i neke obveze. I vojne i političke. I tu spora nema. Zna se na kojoj je Hrvatska strani. I dobro je da je to tako.
Ali bilo je tu i nekih nepotrebnih iskakanja s kojima Hrvatska strši od ostalih sličnih zemalja. Istina, kako sada stvari stoje, sve ide prema tome da mira u Ukrajini biti neće i da će rat zapada i Rusije trajati desetljećima.
Ako tome bude tako, onda su ovi prigovori na račun Vlade pomalo i bespredmetni.
Ali opet zašto riskirati, zašto stršiti.
Što ako se kojim slučajem, možda je bolje reći nekim čudom, ipak postigne dogovor o primirju.
I dođe do zatopljavanja odnosa Amerike i Rusije. A znamo iz povijesti da Moskva zna biti veliko zlopamtilo.