Da je pameti – političke, ali i one elementarne, zdravorazumske – tih problema u Hrvatskoj ne bi bilo
Situacija sa ZDS-om opet se zapetljala. Naravno, u formalno-pravnom smislu to je lako riješiti.
Promijeni se kazneni zakon i postroži prekršajni, i to je to. I policija počinje postupati u skladu s time.
Uostalom, SDP je nedavno najavio da će baš to napraviti u rujnu, već na prvoj jesenskoj sjednici Sabora.
Međutim, iako je dva puta bio na vlasti, ukupno nešto manje od osam godina, SDP se nije usudio rješavati to pitanje na način da bi ga zakonski regulirao, odnosno kriminalizirao ZDS i ostalu ustašku ikonografiju.
HDZ je pak prije nekoliko godina posegnuo za stručnjacima različitih profila osnovavši takozvano »povjerenstvo za prošlost« koje je usvojilo tezu o »dvostrukoj konotaciji« ZDS-a.
Naravno, ni to nije riješilo cijeli problem jer ta odluka nikad nije bila pretočena u zakone.
Moguće, i zbog toga što se to čini nemogućom misijom. Tako da su sudovi ostali u zrakopraznom prostoru.
Još uvijek nije do kraja sasvim jasno kako je HOS uopće nastao 1991. godine. Naravno da su ga osnovali ljudi koji su se u političkom smislu oslanjali na ustaški sentiment. Ali kako je došlo do toga da oni zaista imaju postrojbe koje su uključivale znatan broj ljudi, nije baš do kraja jasno.
Odnosno, nije jasno zbog čega dragovoljci nisu bili odmah uključivani u regularne postrojbe Hrvatske vojske.
Najvjerojatniji odgovor jest da se radilo o kaosu koji je prevladavao u prvim mjesecima agresije pa su bile moguće i privatne stranačke vojske. Ali dosta je ljudi u HOS-u poginulo braneći Hrvatsku.
Zbog toga je svaka rasprava o tome krajnje delikatna.
I traži mirnoću i razboritost, a ne političko huškanje i histeriju koja sada vlada i na ljevici i na desnici.
Sama vlast nije odgovorna za ono što se događalo na samim koncertima, te prije i nakon njih. Ali trebala je bolje usmjeravati barem javnu dimenziju događanja, a ne im se prilagođavati i naknadno reagirati.
Pa onda ne bi sada nakon što su stvari otišle malo predaleko trebala spuštati loptu preko lojalnih braniteljskih udruga.
Nije Hrvatska jedina članica EU-a gdje ima pojava koje nisu baš sto posto politički korektne kada je u pitanju Drugi svjetski rat.
Recimo, u središtu Madrida još uvijek postoji ulica palih članova takozvane »plave divizije«.
Riječ je o postrojbi španjolske vojske koja se zajedno s Wermachtom borila protiv Crvene armije. Ili u Estoniji jednom godišnje preživjeli pripadnici estonskog Waffen SS-a, ako takvih još ima, imaju svoju procesiju gradskim ulicama.
Oni tvrde da su bili borci za slobodu Estonije koji su se borili protiv sovjetske okupacije, a ne nacisti.
Oko toga ima podjela i u samoj Estoniji, ali one su ipak manje nego ove u Hrvatskoj.
Tako da ne stoje kritike da je Hrvatska jedinstvena u Europi po svojim problemima sa znakovljem poraženih snaga iz Drugog svjetskog rata.
Mada, da je pameti – političke, ali i one elementarne, zdravorazumske – tih problema u Hrvatskoj ne bi bilo. ZDS i sve što s njim ide svelo bio se zaista na službena okupljanja bivših pripadnika HOS-a.
Kao što smo već rekli, to je gotovo nemoguće pravno normirati kada je u pitanju ta famozna dvostruka konotacija. Kao što je čini nemogućim pronaći dovoljno dobre volje i pameti da se to počne događati samo od sebe.
Nemaju što majice HOS-a nositi polupijani klinci u središtu Zagreba večer prije koncerta. Ili uostalom na samom hipodromu. U današnjem svijetu sve je samo slika i samo dojam.
A slika koja je u njega otišla nije baš bila najbolja. Sva sreća, oči svijeta uperene su na drugu stranu, na ratove na Bliskom istoku i Ukrajini. Ružno je to izgledalo. Jako ružno. I bilo potpuno nepotrebno.
Tim više što valjda 90 posto onih koji su nosili crne majice i ZDS na dva Thompsonova koncerta nemaju ni najmanjeg pojma ni koja je prva, niti koja je druga konotacija tog pozdrava.
Oni su se samo dobro zabavljali. I nije ih bilo briga što će iz toga proizaći. Da će se ionako zapetljana situacija još dodatno zapetljati. Ponašali su se krajnje neodgovorno. A zašto i ne bi, kada se još gore ponašaju oni koji su pozvani rješavati ovu situaciju.
Najbolje bi bilo da se lopta zaista spusti. I da se elementarne stvari rješavaju kroz pristojnu javnu raspravu. Ali ona, nažalost, u Hrvatskoj nije moguća.
Zlatko Crnčec
Hrvatska ne zna riješiti problem ZDS-a
Zlatko Crnčec
14. kolovoz 2025 10:26
Sanjin Strukic/PIXSELL
Da je pameti – političke, ali i one elementarne, zdravorazumske – tih problema u Hrvatskoj ne bi bilo
Situacija sa ZDS-om opet se zapetljala. Naravno, u formalno-pravnom smislu to je lako riješiti.
Promijeni se kazneni zakon i postroži prekršajni, i to je to. I policija počinje postupati u skladu s time.
Uostalom, SDP je nedavno najavio da će baš to napraviti u rujnu, već na prvoj jesenskoj sjednici Sabora.
Međutim, iako je dva puta bio na vlasti, ukupno nešto manje od osam godina, SDP se nije usudio rješavati to pitanje na način da bi ga zakonski regulirao, odnosno kriminalizirao ZDS i ostalu ustašku ikonografiju.
HDZ je pak prije nekoliko godina posegnuo za stručnjacima različitih profila osnovavši takozvano »povjerenstvo za prošlost« koje je usvojilo tezu o »dvostrukoj konotaciji« ZDS-a.
Naravno, ni to nije riješilo cijeli problem jer ta odluka nikad nije bila pretočena u zakone.
Moguće, i zbog toga što se to čini nemogućom misijom. Tako da su sudovi ostali u zrakopraznom prostoru.
Još uvijek nije do kraja sasvim jasno kako je HOS uopće nastao 1991. godine. Naravno da su ga osnovali ljudi koji su se u političkom smislu oslanjali na ustaški sentiment. Ali kako je došlo do toga da oni zaista imaju postrojbe koje su uključivale znatan broj ljudi, nije baš do kraja jasno.
Odnosno, nije jasno zbog čega dragovoljci nisu bili odmah uključivani u regularne postrojbe Hrvatske vojske.
Najvjerojatniji odgovor jest da se radilo o kaosu koji je prevladavao u prvim mjesecima agresije pa su bile moguće i privatne stranačke vojske. Ali dosta je ljudi u HOS-u poginulo braneći Hrvatsku.
Zbog toga je svaka rasprava o tome krajnje delikatna.
I traži mirnoću i razboritost, a ne političko huškanje i histeriju koja sada vlada i na ljevici i na desnici.
Sama vlast nije odgovorna za ono što se događalo na samim koncertima, te prije i nakon njih. Ali trebala je bolje usmjeravati barem javnu dimenziju događanja, a ne im se prilagođavati i naknadno reagirati.
Pa onda ne bi sada nakon što su stvari otišle malo predaleko trebala spuštati loptu preko lojalnih braniteljskih udruga.
Nije Hrvatska jedina članica EU-a gdje ima pojava koje nisu baš sto posto politički korektne kada je u pitanju Drugi svjetski rat.
Recimo, u središtu Madrida još uvijek postoji ulica palih članova takozvane »plave divizije«.
Riječ je o postrojbi španjolske vojske koja se zajedno s Wermachtom borila protiv Crvene armije. Ili u Estoniji jednom godišnje preživjeli pripadnici estonskog Waffen SS-a, ako takvih još ima, imaju svoju procesiju gradskim ulicama.
Oni tvrde da su bili borci za slobodu Estonije koji su se borili protiv sovjetske okupacije, a ne nacisti.
Oko toga ima podjela i u samoj Estoniji, ali one su ipak manje nego ove u Hrvatskoj.
Tako da ne stoje kritike da je Hrvatska jedinstvena u Europi po svojim problemima sa znakovljem poraženih snaga iz Drugog svjetskog rata.
Mada, da je pameti – političke, ali i one elementarne, zdravorazumske – tih problema u Hrvatskoj ne bi bilo. ZDS i sve što s njim ide svelo bio se zaista na službena okupljanja bivših pripadnika HOS-a.
Kao što smo već rekli, to je gotovo nemoguće pravno normirati kada je u pitanju ta famozna dvostruka konotacija. Kao što je čini nemogućim pronaći dovoljno dobre volje i pameti da se to počne događati samo od sebe.
Nemaju što majice HOS-a nositi polupijani klinci u središtu Zagreba večer prije koncerta. Ili uostalom na samom hipodromu. U današnjem svijetu sve je samo slika i samo dojam.
A slika koja je u njega otišla nije baš bila najbolja. Sva sreća, oči svijeta uperene su na drugu stranu, na ratove na Bliskom istoku i Ukrajini. Ružno je to izgledalo. Jako ružno. I bilo potpuno nepotrebno.
Tim više što valjda 90 posto onih koji su nosili crne majice i ZDS na dva Thompsonova koncerta nemaju ni najmanjeg pojma ni koja je prva, niti koja je druga konotacija tog pozdrava.
Oni su se samo dobro zabavljali. I nije ih bilo briga što će iz toga proizaći. Da će se ionako zapetljana situacija još dodatno zapetljati. Ponašali su se krajnje neodgovorno. A zašto i ne bi, kada se još gore ponašaju oni koji su pozvani rješavati ovu situaciju.
Najbolje bi bilo da se lopta zaista spusti. I da se elementarne stvari rješavaju kroz pristojnu javnu raspravu. Ali ona, nažalost, u Hrvatskoj nije moguća.